Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je mentalni poremećaj koji se javlja nakon izloženosti ili svjedočenja traumatskom događaju. Osobe s PTSP-om doživljavaju intenzivnu emocionalnu reaktivnost, noćne more, ponavljajuće traumatske misli i izbjegavanje situacija koje podsjećaju na traumu. PTSP može značajno utjecati na kvalitetu života i funkcionalnost osobe. U nastavku ćemo istražiti neke od glavnih faktora koji mogu pridonijeti razvoju PTSP-a i pružiti kratak opis svakog faktora.
Izloženost ili svjedočenje traumatskom događaju, poput ratnih sukoba, prirodnih katastrofa, seksualnog napada, fizičkog nasilja ili teške nesreće, može dovesti do razvoja PTSP-a. Intenzitet i trajanje traumatskog događaja mogu utjecati na vjerojatnost pojave PTSP-a.
Genetski faktori mogu igrati ulogu u osjetljivosti na razvoj PTSP-a. Osobe s određenim varijacijama gena povezanih s regulacijom stresa mogu biti podložnije razvoju PTSP-a nakon traumatskog događaja.
Promjene u ravnoteži neurotransmitera, poput serotonina, noradrenalina i GABA (gama- aminomaslačne kiseline), mogu biti povezane s razvojem PTSP-a. Ovi neurotransmiteri igraju važnu ulogu u regulaciji raspoloženja i odgovora na stresne situacije.
Osobe s prethodnom poviješću drugih mentalnih poremećaja, poput depresije ili anksioznosti, mogu imati veći rizik od razvoja PTSP-a nakon traumatskog događaja. Poremećaji mogu dijeliti slične biološke i psihološke mehanizme s PTSP-om.
Nedostatak socijalne podrške nakon traumatskog događaja može povećati rizik od razvoja PTSP- a. Osobe koje imaju oskudnu podršku obitelji, prijatelja ili zajednice mogu se suočiti s većim emocionalnim teretom i manjkom resursa za suočavanje s traumom.
Individualne karakteristike, poput ranijih iskustava traume, osobnosti, percepcije kontrole i načina suočavanja, mogu utjecati na osjetljivost i razvoj PTSP-a. Na primjer, osobe koje su već doživjele traumatična iskustva ili imaju nisku razinu samopouzdanja mogu biti ranjivije na razvoj PTSP-a.
PTSP je složeni mentalni poremećaj koji može biti rezultat izloženosti traumatskom događaju. Genetski faktori, neurokemijski disbalans, povijest mentalnih bolesti, socijalna podrška i individualne karakteristike igraju ulogu u osjetljivosti i razvoju PTSP-a. Važno je prepoznati simptome PTSP-a i pružiti pravovremenu i odgovarajuću podršku i tretman osobama koje su doživjele traumu. Terapija, uključujući psihoterapiju i, u nekim slučajevima, lijekove, može pomoći u upravljanju simptomima PTSP-a i olakšati proces oporavka.
Mentalno zdravlje
ptsp