Da li moram isplanirati svoj život? Moram li znati gdje se vidim za 5, a gdje za 10 godina? Ako nemam plan, da li je moj život propao? Da li plan možemo kroz život mijenjati, ili promjena plana znači da nismo uspjeli? Ova pitanja se često razmatraju iz različitih perspektiva i odgovor zavisi od ličnih vrijednosti, okolnosti, iskustava i životnih faza.
Svi znamo neke ljude koji imaju posao kojeg rade godinama i ne traže od njega viši smisao, jednostavno su sretni tu gdje jesu i nemaju osjećaj da moraju napredovati na ko zna koju poziciju, kako bi imali osjećaj da se razvijaju. S druge strane, znamo i nekog ko tačno zna gdje se vidi u karijeri za 5 godina i obično za tih 5 godina dođe do pozicije koju je zacrtao/la. Ovi sa zacrtanim ciljevima mogu vidjeti ove druge kao neispunjene i neambiciozne, a drugi njih kao nesretne i mentalno sagorjele zbog stresa. Ko je sad tu sretan, a ko nije?
Ovo iznad ne mora da se odnosi samo na posao, nego na bilo koji aspekt života. Naći ćemo ljude iz obje grupe i među ljudima koje bismo opisali sretnima, ali i nesretnima ili čak i depresivnima. Kako onda da znamo kojim putema ići - imati planove ili živjeti kako nas nosi, ili što bi rekla engleska izreka koja se i kod nas udomaćila - go with the flow?
Imati jasne ciljeve pruža smjernice i fokus za postizanje ličnog rasta, uspeha i ispunjenja. Oni motivišu akciju, omogućavaju mjerljiv napredak i pomažu prevazilaženju izazova. Ciljevi podstiču organizaciju, povećavaju samopouzdanje, i pružaju dublji osjećaj svrhe i zadovoljstva u životu. Naročito kad se redovno ispunjavaju. U zadnje vrijeme, planiranje nas prati svuda - od porodice i kučnih obaveza, preko frizerskih salona, viđanja s prijateljima, do posla i sastanaka. Da li sve mora biti isplanirano? Da li je moguće i u redu živjeti ikako drugačije?
U razgovorima s nekim ljudima saznajemo da se osjećaju loše isključivo jer su među rijetkima u svom okruženju koji nemaju planove. Imaju ispunjene živote, ali nemaju jasne planove, jer im se dešavalo da im se planovi mijenjaju kako život odmiče. Što je i normalno, jer svaka faza života može donijeti svoje želje i prioritete, pa tako plan od prije 10 godina, ne mora da važi i danas. Planovi u životu nisu uklesani u kamen i svakako se mogu mijenjati tokom vremena. Promjena plana ne znači nužno neuspjeh. U stvarnosti, promjene planova su često neizbježne jer se životne okolnosti, ciljevi i prioriteti mogu mijenjati.
Tako možemo odlučiti da živimo sa planovima, ali budemo fleksibilni po pitanju istih i prihvatimo da će možda doći do promjena. Takođe, sasvim je u redu živjeti i bez tradicionalnih ciljeva i prihvatiti spontan i otvoren pristup životu. Nije svima potrebno da imaju jasno definisane ciljeve, i postoje valjani razlozi za izbor spontanijeg načina života:
Međutim, iako život bez ciljeva ima svoje prednosti, takođe je važno biti svjestan nekoliko stvari:
U zaključku, izbor između života sa ili bez ciljeva je stvar lične prirode. Važno je slušati sebe, poštovati svoje preferencije i stvoriti život koji je autentičan i ispunjavajući za vas, bilo da to znači postavljanje konkretnih ciljeva ili prihvatanje spontanijeg puta. Možete isprobati obje varijante i vidjeti u kojoj bolje funkcionišete. Ne postoji jedan princip kako mora da se živi. Probajte pratiti svoj unutrašnji osjećaj, koji je često zbunjen količinom informacija spolja, a zatim vidjeti praktično da li vas to čini zadovoljnima, ne slušajući druge koji tvrde da biste i vi trebali ovo ili ono. Drugim riječima - svoj vi pos’o.
blog
mentalno zdravlje