Trebam li život planirati ili živjeti bez plana?

Da li moram isplanirati svoj život? Moram li znati gdje se vidim za 5, a gdje za 10 godina? Ako nemam plan, da li je moj život propao? Da li plan možemo kroz život mijenjati, ili promjena plana znači da nismo uspjeli? Ova pitanja se često razmatraju iz različitih perspektiva i odgovor zavisi od ličnih vrijednosti, okolnosti, iskustava i životnih faza.

Svi znamo neke ljude koji imaju posao kojeg rade godinama i ne traže od njega viši smisao, jednostavno su sretni tu gdje jesu i nemaju osjećaj da moraju napredovati na ko zna koju poziciju, kako bi imali osjećaj da se razvijaju. S druge strane, znamo i nekog ko tačno zna gdje se vidi u karijeri za 5 godina i obično za tih 5 godina dođe do pozicije koju je zacrtao/la. Ovi sa zacrtanim ciljevima mogu vidjeti ove druge kao neispunjene i neambiciozne, a drugi njih kao nesretne i mentalno sagorjele zbog stresa. Ko je sad tu sretan, a ko nije?

Ovo iznad ne mora da se odnosi samo na posao, nego na bilo koji aspekt života. Naći ćemo ljude iz obje grupe i među ljudima koje bismo opisali sretnima, ali i nesretnima ili čak i depresivnima. Kako onda da znamo kojim putema ići - imati planove ili živjeti kako nas nosi, ili što bi rekla engleska izreka koja se i kod nas udomaćila - go with the flow?

Imati jasne ciljeve pruža smjernice i fokus za postizanje ličnog rasta, uspeha i ispunjenja. Oni motivišu akciju, omogućavaju mjerljiv napredak i pomažu prevazilaženju izazova. Ciljevi podstiču organizaciju, povećavaju samopouzdanje, i pružaju dublji osjećaj svrhe i zadovoljstva u životu. Naročito kad se redovno ispunjavaju. U zadnje vrijeme, planiranje nas prati svuda - od porodice i kučnih obaveza, preko frizerskih salona, viđanja s prijateljima, do posla i sastanaka. Da li sve mora biti isplanirano? Da li je moguće i u redu živjeti ikako drugačije?

U razgovorima s nekim ljudima saznajemo da se osjećaju loše isključivo jer su među rijetkima u svom okruženju koji nemaju planove. Imaju ispunjene živote, ali nemaju jasne planove, jer im se dešavalo da im se planovi mijenjaju kako život odmiče. Što je i normalno, jer svaka faza života može donijeti svoje želje i prioritete, pa tako plan od prije 10 godina, ne mora da važi i danas. Planovi u životu nisu uklesani u kamen i svakako se mogu mijenjati tokom vremena. Promjena plana ne znači nužno neuspjeh. U stvarnosti, promjene planova su često neizbježne jer se životne okolnosti, ciljevi i prioriteti mogu mijenjati.

Tako možemo odlučiti da živimo sa planovima, ali budemo fleksibilni po pitanju istih i prihvatimo da će možda doći do promjena. Takođe, sasvim je u redu živjeti i bez tradicionalnih ciljeva i prihvatiti spontan i otvoren pristup životu. Nije svima potrebno da imaju jasno definisane ciljeve, i postoje valjani razlozi za izbor spontanijeg načina života:

• Uživanje u sadašnjem trenutku: Življenje bez strogih ciljeva omogućava vam fokusiranje na sadašnji trenutak i potpuno uživanje u iskustvima bez stalnog gledanja prema budućnosti i suvišnog razmišljanja.
• Smanjenjen nivo stresa: Postavljanje i ostvarivanje ciljeva ponekad može dovesti do pritiska i stresa, posebno ako ste motivisani očekivanjima. Ako se očekivanja ne ispune, onda dolazi i razočarenje, a ponekad ili često i nedostatak daljnje motivacije. Život bez unaprijed postavljenih konkretnih ciljeva može pomoći smanjenju tog pritiska.
• Fleksibilnost i prilagodljivost: Nedostatak strogih ciljeva omogućava veću fleksibilnost i prilagodljivost u reagovanju na promjene i prilike koje se pojave.
• Istraživanje i otkrivanje: Spontani pristup može dovesti do neočekivanih i uzbudljivih otkrića. Omogućava vam istraživanje novih interesa i iskustava bez ograničenja zbog unaprijed određenih ciljeva.
• Lična sloboda: Življenje bez jasnih ciljeva pruža osjećaj lične slobode i autonomije. Imate slobodu izabrati svoj put na temelju trenutnih interesa i osjećaja.
• Manja mogućnost poređenja s drugima: Bez konkretnih ciljeva manje je vjerovatno da ćete sebe upoređivati s drugima na temelju postignuća. To može pridonijeti poboljšanju samopouzdanja i zdravijem osjećaju vlastite vrijednosti.
• Prihvatanje nesigurnosti: Život je suštinski nesiguran, i život bez strogih ciljeva može vam pomoći da prihvatite tu nesigurnost umjesto da je odbijate.

Međutim, iako život bez ciljeva ima svoje prednosti, takođe je važno biti svjestan nekoliko stvari:

• Značenje i ispunjenje: Iako spontanost može biti obogaćujuća, neki ljudi nalaze značenje i ispunjenje u radu na i ostvarivanju ličnih težnji. Pazite da ne izbjegavate ciljeve iz straha ili osjećaja neadekvatnosti.
• Ravnoteža: Balans između spontanosti i planiranja može biti dobar plan. Možda ćete izvući smisao usmjerenja iz okvirnih i fleksibilnih planova bez strogo postavljenih ciljeva, što vam omogućava reagiranje na prilike dok održavate osjećaj svrhe i smisla.
• Finansije: Ovisno o vašem izboru načina života, život bez ciljeva može imati finansijske i praktične posljedice. Razmislite kako ćete se uzdržavati i rješavati obaveze.

U zaključku, izbor između života sa ili bez ciljeva je stvar lične prirode. Važno je slušati sebe, poštovati svoje preferencije i stvoriti život koji je autentičan i ispunjavajući za vas, bilo da to znači postavljanje konkretnih ciljeva ili prihvatanje spontanijeg puta. Možete isprobati obje varijante i vidjeti u kojoj bolje funkcionišete. Ne postoji jedan princip kako mora da se živi. Probajte pratiti svoj unutrašnji osjećaj, koji je često zbunjen količinom informacija spolja, a zatim vidjeti praktično da li vas to čini zadovoljnima, ne slušajući druge koji tvrde da biste i vi trebali ovo ili ono. Drugim riječima - svoj vi pos’o.