Dijabetes: simptomi, uzroci i liječenje

Dijabetes mellitus, poznatiji kao dijabetes ili šećerna bolest, je hronično stanje koje karakteriše povišen nivo šećera (glukoze) u krvi zbog problema sa proizvodnjom i djelovanjem hormona insulina. Insulin je hormon koji omogućava tijelu da apsorbuje glukozu iz krvi i koristi je za proizvodnju energije. Kada tijelo ne može pravilno koristiti insulin ili ga ne proizvodi dovoljno, to može dovesti do hiperglikemije (visokog nivoa glukoze u krvi). Bez dovoljno insulina, glukoza se ne može pravilno apsorbovati i koristiti, pa se nakuplja u krvi, što dovodi do povišenog nivoa glukoze u krvi, poznatog kao hiperglikemija. Povišeni nivo glukoze u krvi može oštetiti krvne sudove i organe, što dovodi do ozbiljnih komplikacija.

Prema podacima Međunarodne federacije za dijabetes (IDF), procjenjuje se da u svijetu ima preko pola milijarde odraslih osoba koje boluju od dijabetesa. Po nihovim projekcijama, do 2045. godine, 1 od 8 odraslih osoba, otprilike 783 miliona ljudi, će živjeti s dijabetesom, što predstavlja porast od 46%. Takođe, dijabetes je odgovoran za oko 1,6 miliona smrtnih slučajeva svake godine.

Postoje tri glavne vrste dijabetesa:

1. Dijabetes tip 1: Takođe poznat kao insulinsko-zavisni dijabetes, dijabetes tipa 1 nastaje kada tijelo ne proizvodi dovoljno insulina jer imunološki sistem napada i uništava beta ćelije u pankreasu, koje su odgovorne za proizvodnju insulina. Ova vrsta dijabetesa obično se javlja u mlađem uzrastu, često kod djece i adolescenata. Osobe s dijabetesom tipa 1 moraju redovno primati insulin kako bi održavali normalan nivo glukoze u krvi. Dijabetes tipa 1 nije moguće spriječiti, ali može se uspješno kontrolisati uz redovno praćenje i terapiju.

2. Dijabetes tip 2: Ovo je najčešći oblik dijabetesa, čini oko 90-95% svih slučajeva. Dijabetes tipa 2 se razvija kada tijelo postaje otporno na insulin ili ne proizvodi dovoljno insulina da zadovolji potrebe organizma. Ova vrsta dijabetesa često je povezana s faktorima kao što su genetika, nezdrava ishrana, fizička neaktivnost, prekomerna težina i gojaznost. Dijabetes tipa 2 se često razvija postepeno, a simptomi mogu biti blagi ili odsutni u ranim fazama. U početnim fazama, dijabetes tipa 2 može se kontrolisati promjenom načina života, uključujući zdravu ishranu, vježbanje i gubitak težine. Međutim, neki pacijenti možda će takođe trebati oralne lijekove ili insulin kako bolest napreduje. Redovno praćenje nivoa glukoze u krvi i posjete ljekaru su od suštinskog značaja za efikasno upravljanje dijabetesom tipa 2 i sprečavanje komplikacija povezanih s ovom bolešću.

3. Gestacijski dijabetes: Ovo je vrsta dijabetesa koja se javlja kod trudnica koje prethodno nisu imale dijabetes. Gestacijski dijabetes obično se razvija u drugoj polovini trudnoće i može dovesti do komplikacija za majku i dete. Obično nestaje nakon porođaja, ali povećava rizik da žena razvije dijabetes tipa 2 kasnije u životu. Dijabetes može imati i druge oblike, kao što su dijabetes povezan s određenim medicinskim stanjima ili uzimanjem određenih lijekova. Takođe, mogu postojati i drugi tipovi dijabetesa koje nisu tako česti ili dovoljno proučeni, ali ovo su tri glavne vrste koje se najčešće susreću u kliničkoj praksi.

Simptomi dijabetesa

Simptomi dijabetesa se mogu razlikovati kod različitih osoba i neke osobe možda nemaju izražene simptome u ranim fazama bolesti. Ponekad ljudi nisu ni svjesni da imaju dijabetes. Ako primijetite neke od ovih simptoma ili imate rizik za razvoj dijabetesa, obratite se svom ljekaru radi dijagnostičkog testiranja i preporuka za dalju negu:

• Povećana žeđ: Osobe s dijabetesom često osjećaju izrazitu žeđ jer povišeni nivo glukoze u krvi uzrokuje povećano izlučivanje tečnosti kroz urin. Kako tijelo pokušava eliminisati višak glukoze, to može dovesti do dehidracije, što izaziva osećaj konstantne žeđi.

• Učestalo mokrenje (poliurija): Povišen nivo glukoze u krvi dovodi do povećanog izlučivanja urina, pa osobe s dijabetesom često moraju mokriti, čak i noću. Ovo stanje se naziva poliurija i jedan je od karakterističnih znakova dijabetesa.

• Gubitak težine bez očiglednog razloga: Dijabetes tipa 1 se često manifestuje naglim gubitkom težine kod osoba koje inače nemaju problema s prekomijernom težinom. To se dešava jer tijelo ne može iskoristiti glukozu kao izvor energije zbog nedostatka insulina, pa počinje koristiti masnoće i mišićno tkivo za dobijanje energije.

• Umor i slabost: Visok nivo glukoze u krvi uzrokuje da tijelo ne dobija dovoljno energije, što može dovesti do umora i opšte slabosti. Osobe s dijabetesom često se osjećaju iscrpljeno i bezvoljno, čak i nakon odmora.

• Zamućen vid: Visok nivo glukoze u krvi može uticati na oblikovanje sočiva oka, što dovodi do zamućenog vida. Promjene u vidu mogu biti privremene i nestaju kada se reguliše nivo glukoze, ali ukazuju na potrebu za testiranjem na dijabetes.

• Česte infekcije: Dijabetes može oslabiti imunološki sistem, čineći osobu podložnom čestim infekcijama, poput infekcija mokraćnih puteva, kože ili desni. Visok nivo glukoze u krvi takođe može pogodovati bržem razmnožavanju bakterija i gljivica u tijelu.

Uzroci dijabetesa

Ukoliko želimo izbjeći dijabetes ili neku drugu bolest, korisno je da znamo njene uzroke i kontrolišemo one koje je moguće kontrolisati. Evo glavnih uzroka dijabetesa:

• Genetika i porodična istorija: Naslijeđivanje gena koji su povezani s dijabetesom može povećati rizik pojedinca da razvije ovu bolest. Ako bliski članovi porodice, kao što su roditelji ili braća i sestre, imaju dijabetes, rizik je veći jer određeni genetski faktori mogu igrati ulogu u razvoju dijabetesa tipa 1 i tipa 2.
• Prekomijerna težina i gojaznost: Pretilost je jedan od glavnih faktora rizika za razvoj dijabetesa tipa 2. Prekomjerna masnoća, posebno oko stomaka, može povećati otpornost na insulin u tijelu, što otežava ćelijama da koriste glukozu. Povećanje tjelesne težine takođe može povećati rizik od gestacijskog dijabetesa kod trudnica.
• Fizička neaktivnost: Nedostatak fizičke aktivnosti može doprinijeti razvoju dijabetesa tipa 2. Vježbanje pomaže poboljšati osjetljivost ćelija na insulin, što znači da ćelije bolje apsorbuju glukozu. Redovno vežbanje može smanjiti rizik od razvoja dijabetesa i pomoći u kontroli nivoa šećera u krvi kod osoba koje već imaju dijabetes.
• Ishrana: Nezdrava ishrana bogata prerađenom hranom, brzom hranom, šećerima i zasićenim mastima može povećati rizik od dijabetesa tipa 2. Ovakva ishrana može dovesti do gojaznosti i drugih metaboličkih poremećaja koji otežavaju regulaciju nivoa šećera u krvi.
• Starost: Rizik od dijabetesa tipa 2 povećava se s godinama. Starenjem, tijelo može postati manje osjetljivo na insulin, što može dovesti do povećanja nivoa glukoze u krvi. Stoga, stariji ljudi imaju veći rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.
• Autoimuna reakcija: Dijabetes tipa 1 obično je rezultat autoimune reakcije u kojoj imunološki sistem napada i uništava beta ćelije u pankreasu koje proizvode insulin. Tačan uzrok ove autoimune reakcije nije u potpunosti razjašnjen, ali kombinacija genetskih i okolišnih faktora vjerovatno igra ulogu u njenom nastanku.
• Ostali faktori: Pored ovih glavnih faktora, tu su i drugi rizici koji mogu doprineti razvoju dijabetesa, uključujući etničku pripadnost (npr. afričko ili azijsko porijeklo), visok krvni pritisak, visok nivo holesterola, stres i druga medicinska stanja kao što su policistični jajnici ili akromegalija. Važno je da svako pojedinac s rizikom za razvoj dijabetesa vodi zdrav način života, pravilno se hrani, redovno vježba i obavlja preventivne preglede kako bi se rano otkrilo eventualno oboljenje i preduzele odgovarajuće mere za očuvanje zdravlja.