Hašimotov sindrom: simptomi, uzroci i liječenje

Hašimotov sindrom, poznat i kao Hašimotov tiroiditis, je autoimuna bolest koja utiče na štitnu žlijezdu. U ovoj bolesti, imunološki sistem tijela napada vlastite stanice štitnjače, što dovodi do postepenog oštećenja štitnjače i smanjenja proizvodnje njenih hormona (hipotireoza).

Nalazi u labaratorijskim testovima:

• Analiza krvi može otkriti povišene nivoe antitijela koja napadaju štitnjaču, kao što su antitijela protiv tiroperoksidaze (TPO-ab) i antitijela protiv tireoglobulina (Tg-ab). Ti nalazi ukazuju na autoimunu komponentu bolesti.
• Nivoi hormona štitnjače u krvi, poput T3, T4 i TSH, obično su sniženi zbog oštećenja štitnjače.
• CRP je protein koji se povećava u krvi u odgovoru na upalne procese u tijelu. Hašimotov sindrom je autoimuna bolest, što znači da uključuje upalnu reakciju tijela protiv vlastitih stanica. Stoga, povećanje CRP može biti prisutno kod nekih osoba s ovim sindromom.

Nervoza nije karakterističan simptom Hašimotovog sindroma, već se obično povezuje s hipertireozom (povišenim nivoom hormona štitnjače). Međutim, kako bolest napreduje, može doći do promjena u raspoloženju i mentalnim funkcijama, koje su povezane s hipotireozom. Ove promjene mogu varirati od osjećaja umora i depresije do problema s koncentracijom i zaboravljivosti.

Simptomi Hašimotovog tireoiditisa

Svaka osoba može imati različite simptome i manifestacije ove bolesti. Neke osobe s Hašimotovim sindromom možda neće imati izražene simptome ili će im simptomi biti blagi. Ponekad se dijagnoza može postaviti slučajno tokom rutinskih laboratorijskih testova. U početku bolesti, moguće je da ne primijetite nikakve simptome. Nabrojaćemo neke od simptoma Hašimotovog sindroma:

• Kako bolest napreduje, mogu se pojaviti simptomi povezani s hipotireozom, kao što su umor, slabost, usporen rad srca, osjetljivost na hladnoću, povećanje tjelesne težine, suha koža, gubitak kose, problemi s koncentracijom i zaboravljivost.
• Štitnjača može biti uvećana (poznata kao gušavost) i postati bolna na dodir. Moguća je i promuklost.
• Osobe s Hašimotovim sindromom često imaju povišen holesterol u krvi.
• Kod nekih pacijenata može se primijetiti izbočenost očiju (eksoftalmus), slično kao kod Gravesove bolesti, ali u manje izraženom obliku.
• Zatvor: Usporen rad crijeva i poteškoće s probavom.
• Depresija i promjene raspoloženja: Promjene raspoloženja, razdražljivost i osjećaj tuge.

Uzroci Hašimotovog sindroma

Hašimotov sindrom je uzrokovan autoimunim procesom u tijelu. Autoimuna bolest znači da imunološki sistem tijela napada vlastite stanice, tkiva i organe, smatrajući ih stranim tijelima. U slučaju Hašimotovog sindroma, imunološki sistem napada stanice štitnjače, što dovodi do oštećenja i upale štitnjače.

Kao i kod drugih autoimunih oboljenja, tačan uzrok Hašimotovog sindroma još uvijek se ne razumije u potpunosti, ali se vjeruje da su genetski i okolišni faktori glavni u razvoju ove bolesti.

Glavni potencijalni uzroci Hašimotovog sindroma su:

• Genetska predispozicija: Ukoliko imate u porodici osobe s autoimunim oboljenjima, povećava se vjerovatnoća da ćete i sam razviti Hašimotov sindrom.To, naravno, ne znači da sigurno hoćete, samo da je povećan rizik u odnosu na ostatak populacije.

• Okolišni faktori: Oni takođe mogu doprinijeti razvoju Hašimotovog sindroma. To može biti izloženost različitim toksinima, stresu, virusnim infekcijama i drugim vanjskim uslovima koji mogu potaknuti autoimunu reakciju kod osoba koje imaju genetsku predispoziciju.

. Hormonalni faktori: Hormoni igraju važnu ulogu u regulaciji imunološkog sistema. Poremećaji u hormonalnoj ravnoteži mogu uticati na funkciju imunološkog sistema i potaknuti autoimuni odgovor.

Liječenje Hašimotovog sindroma

Liječenje Hašimotovog sindroma usmjereno je na održavanje nivoa hormona štitne žlijezde u normalnim granicama, ublažavanje simptoma i sprječavanje daljnjeg oštećenja štitnjače. Ključni dio liječenja uključuje hormonsku nadomjesnu terapiju štitnjače kako bi se kompenzirao nedostatak hormona štitnjače (hipotireoza).

Evo nekoliko uobičajenih načina liječenja Hašimotovog sindroma:

• Hormonska nadomjesna terapija: Većina osoba s Hašimotovim sindromom zahtijeva liječenje hormonima štitnjače kako bi se nadoknađivao nedostatak hormona. Najčešće se koristi sintetski hormon levo-tiroksin (T4), koji se uzima oralno svakodnevno. Doza hormona određuje se na temelju labaratorijskih testova i simptoma kako bi se održavao normalan nivo hormona štitnjače u krvi.

• Redovni pregledi i praćenje: Osobe s Hašimotovim sindromom trebaju redovne konsultacije s ljekarom, obično endokrinologom. To je važno kako bi se pratilo stanje štitnjače i provjerilo jesu li doze hormona štitnjače odgovarajuće.

• Zdrava prehrana i način života: Zdrava prehrana bogata hranjivim materijama može podržati zdravlje i funkcionisanje štitnjače. Izbjegavanje jodirane soli može biti korisno jer jod može potaknuti autoimunu reakciju kod nekih osoba s Hašimotovim sindromom.

• Smanjenje stresa: Upravljanje stresom i posvečenost redovnom opuštanju može imati povoljan učinak na imunološki sistem i zdravlje.

• Izbjegavanje pušenja: Pušenje može pogoršati autoimune bolesti, pa se savjetuje izbjegavanje pušenja ili totalni prestanak pušenja ukoliko ste pušač.

Hašimotov sindrom je hronično stanje koje zahtijeva dugoročno liječenje i praćenje. Redovna saradnja s ljekarom je ključna za uspješno upravljanje bolešću i očuvanje kvaliteta života. Nikada nemojte mijenjati dozu hormonske terapije bez prethodnog savjetovanja s vašim lljekarom.