Hipotireoza je medicinski termin koji se koristi za označavanje stanja u kojem štitnjača ne proizvodi dovoljno hormona štitnjače kako bi zadovoljila potrebe organizma i jedan je od češčih problema sa štitnom žlijezdom. Štitnjača je mala žlijezda smještena u prednjem dijelu vrata, koja proizvodi hormone koji regulišu mnoge metaboličke procese u tijelu. Glavni hormoni štitnjače su tiroksin (T4) i trijodtironin (T3), koji su ključni za održavanje normalnog funkcionisanja tijela.
Hipotireoza je relativno česta bolest, posebno među ženama. Međutim, često ostaje nedijagnostikovana ili nedovoljno tretirana, jer se simptomi često pogrešno tumače kao normalni umor ili starenje. Može imati značajan uticaj na raspoloženje i mentalno zdravlje. Depresija je čest simptom kod osoba sa nedostatkom hormona štitnjače. Na sreću, adekvatan tretman hipotireoze može poboljšati i simptome depresije. Uz to, hormoni štitnjače imaju važnu ulogu u regulaciji srčanog ritma. Kod neliječene hipotireoze, srce može pokazivati usporen puls i slabije kontrakcije srčanog mišića. Osobe s neliječenom hipotireozom mogu imati povišene nivoe holesterola i triglicerida u krvi, što povećava rizik od srčanih bolesti.
Hipotireoza može uticati na kognitivne funkcije, što može dovesti do problema s pamćenjem, koncentracijom i jasnoćom misli. Ovi simptomi često se poboljšavaju nakon početka adekvatnog liječenja. Povezana je s nekoliko drugih stanja, uključujući dijabetes tip 1, vitiligo (stanje gubitka pigmenta na koži), autoimuni hepatitis, lupus i reumatoidni artritis. Ova povezanost ukazuje na to da autoimunološki procesi mogu imati šire posljedice na različite dijelove tijela.
Hipotireoza može uticati na zdravlje kože i noktiju. Koža može postati suha, ispucala i grublja, dok nokti mogu postati krhki i lomljivi. Tretiranje ovih simptoma može biti izazovno, ali redovna hidratacija kože i njega noktiju mogu pomoći u poboljšanju stanja.
Hipotireoza kod trudnica je posebno važna tema, jer zanemarivanje tokom trudnoće može povećati rizik od komplikacija kao što su prijevremeni porođaj, niska porođajna težina bebe i intelektualni poremećaji kod djeteta. Redovni skrining i tretman su ključni kod trudnica koje imaju ili su pod rizikom od hipotireoze.
Sekundarna hipotireoza je termin koji se koristi za označavanje specifičnog tipa hipotireoze koji nastaje usljed problema u hipofizi ili hipotalamusu. Kao što već znamo, hipotireoza se obično javlja kada štitna žlijezda ne proizvodi dovoljno hormona štitnjače (T4 i T3) kako bi zadovoljila potrebe organizma.
Međutim, u slučaju sekundarne hipotireoze, problem nije direktno u štitnoj žlijezdi, već u hipofizi ili hipotalamusu, odnosno, endokrinim žlijezdama u mozgu koje su odgovorne za kontrolu funkcije štitne žlijezde.
Proces nastanka sekundarne hipotireoze može se objasniti na sljedeći način:
Hipotalamus je mala žlijezda smještena u mozgu koja proizvodi hormon koji se naziva hormon oslobađanja tirotropina (TRH). TRH djeluje na hipofizu i stimuliše je da proizvodi hormon tirotropin (TSH).
Hipofiza je još jedna endokrina žlijezda u mozgu, u blizini hipotalamusa. Ona proizvodi hormon tirotropin (TSH). TSH putuje do štitne žlijezde i stimuliše je da proizvodi svoje hormone T4 i T3.
Na kraju, štitna žlijezda reaguje na TSH tako što proizvodi T4 i T3. Ako je neki od prethodnih koraka u ovom lancu oštećen, to može dovesti do smanjenja stimulacije štitne žlijezde, što zauzvrat može dovesti do sekundarne hipotireoze.
U slučaju sekundarne hipotireoze, nivo TSH u krvi će biti smanjen ili suprimiran, dok će nivoi T4 i T3 biti niski. Ova razlika u odnosu na primarnu hipotireozu, gdje bi se očekivao povišen TSH zbog nedovoljne proizvodnje T4 i T3 u štitnoj žlijezdi, pomaže u razlikovanju ovih dva tipa hipotireoze.
Sekundarna hipotireoza može biti uzrokovana različitim faktorima, uključujući tumore u hipofizi ili hipotalamusu, traume ili infekcije u ovim oblastima, i neke druga rijetka stanja koja ometaju normalnu funkciju ovih žlijezda.
Liječenje sekundarne hipotireoze obično podrazumijeva supstituciju hormona štitnjače, slično kao i kod primarne hipotireoze, ali možda će zahtijevati i dodatnu terapiju za rješavanje osnovnog uzroka problema u hipofizi ili hipotalamusu.
Postoji određena genetska predispozicija za razvoj hipotireoze. Ako je neko od vaših bliskih rođaka imao ili ima hipotireozu, postoji povećan rizik da i vi razvijete ovo stanje. Međutim, genetika nije jedini uzrok, i mnogi drugi okolišni faktori takođe mogu uticati na razvoj bolesti. Uzroci hipotireoze mogu varirati, a neki od najčešćih su:
Hipotireoza može se manifestovati raznovrsnim simptomima, koji se često mogu povezati s drugim zdravstvenim problemima, što otežava tačnu dijagnozu. Simptomi hipotireoze mogu da variraju od blagih do težih. Kod nekih pacijenata, simptomi mogu biti suptilniji i mogu se postepeno razvijati tokom vremena. Na primer, blagi umor, debljanje ili slabljenje kose mogu biti lako pripisani stresu ili drugim faktorima, a ne hipotireozi. To je razlog zašto je važno da osobe koje osjećaju navedene simptome, posebno ako se javljaju bez očiglednog razloga, potraže medicinski savjet kako bi se isključili potencijalni problemi sa štitnjačom .Neki od uobičajenih simptoma hipotireoze uključuju:
Dijagnoza hipotireoze se postavlja na osnovu kliničke slike, analize krvi za mjerenje nivoa hormona štitnjače (TSH, T4 i T3) i drugih relevantnih markera. Ljekar će izvršiti fizički pregled kako bi pronašao moguće znakove hipotireoze, kao što su promjene na koži, otok vrata, sporo kucanje srca, suha koža, lomljivi nokti itd. Glavni test koji se koristi za dijagnozu hipotireoze je analiza krvi kako bi se provjerili nivoi hormona štitnjače, poput TSH (hormon koji stimuliše štitnjaču), T4 (tiroksin) i T3 (trijodtironin). Povišeni nivo TSH i sniženi nivo T4 i T3 obično ukazuju na hipotireozu. Ponekad se može koristiti i test antitijela štitnjače kako bi se otkrilo da li postoji autoimuni proces, kao što je Hashimotov tiroiditis.
Liječenje obično uključuje supstituciju hormona štitnjače, gdje pacijenti uzimaju vještačke hormonske preparate kako bi nadomjestili nedostatak. Terapija obično daje dobre rezultate i pacijenti se često ojsećaju bolje nakon što se liječenje uspostavi i prilagodi. Pacijenti obično dobijaju lekove koji sadrže vještačke hormone štitnjače, kao što su levotiroksin (T4) ili kombinacija levotiroksina i liotironina (T3). Ovi lijekovi pomažu u normalizaciji nivoa hormona u krvi. Važno je naglasiti da se terapija ne prekida bez konsultacije sa ljekarom. U nekim slučajevima, doza lijeka može zahtijevati prilagođavanje tokom vremena kako bi se postigla optimalna kontrola hormonskog nivoa.
U svakom slučaju, ukoliko imate sumnju na hipotireozu ili ispoljavate bilo kakve simptome koji vam izgledaju zabrinjavajuće, preporučuje se da se obratite svom ljekaru radi dijagnoze i odgovarajuće terapije.
Bolesti endokrinog sistema
Hipotireoza