Limfomi, u narodu poznatiji kao rak limfnih čvorova, su ozbiljni oblici raka koji se razvijaju u limfnom sistemu tijela. Limfom može uticati na limfne čvorove, slezenu, koštanu srž i druge dijelove limfnog sistema. Limfomi nastaju kada stanice limfnog sistema, koje se nazivaju limfociti, nekontrolisano rastu i razmnožavaju se, stvarajući tumore. Prepoznavanje simptoma limfoma ključno je za ranu dijagnozu i uspješno liječenje ove bolesti.
Postoje dvije glavne vrste limfoma: hodgkinov limfom (HL) i ne-Hodgkinov limfom (NHL). Razlikuju se po tipu stanica koje su pogođene i njihovom ponašanju.
Hodgkinov limfom karakterizira prisutnost posebnih stanica koje se nazivaju Reed-Sternbergove stanice. Ovaj tip limfoma obično počinje u jednom limfnom čvoru i postupno se širi na druge dijelove limfnog sistema. Simptomi HL-a uključuju povećane limfne čvorove, umor, groznicu, noćno znojenje, gubitak težine i svrbež.
Ne-Hodgkinov limfom je širi pojam koji obuhvata različite vrste limfoma. NHL uključuje velik broj različitih podtipova koji se razlikuju po agresivnosti, brzini širenja, tipu stanica i mjestu zahvatanja. Simptomi NHL-a mogu varirati, ali uključuju povećane limfne čvorove, umor, groznicu, noćno znojenje, gubitak težine, bolove i druge opšte simptome bolesti.
Difuzni B- velikostanični limfom (DLBCL): Najčešći oblik ne-Hodgkinovog limfoma koji se javlja kod odraslih osoba. Karakteriše ga brzo agresivno uvećanje limfnih čvorova, a dok kod nešto manje od polovine pacijenata započinje na drugim mjestima u organizmu, kao što je gastrointestinalni trakt, koža, testisi i drugi organi.
Limfom folikularnog tipa (FL): Karakteriše ga sporiji rast i često se javlja kod starijih odraslih osoba. Može imati nestalnu i promjenjivu prirodu s periodima pogoršanja i remisije.
Burkittov limfom: Rijedak, ali vrlo agresivan oblik limfoma koji se često javlja kod djece i mladih odraslih osoba. Brzo se širi i zahtijeva hitno liječenje.
Limfom malih stanica (SLL)/kronična limfocitna leukemija (CLL): SLL i CLL su slične bolesti koje se razlikuju po mjestu znastanka. SLL obično nastaje u limfnim čvorovima, dok CLL obično nastaje u koštanoj srži. Oba su oblika spororastuća i često se javljaju kod starijih osoba.
Ovo su samo neki od mnogih podtipova ne-Hodgkinovog limfoma, a svaki ima svoje karakteristike i načine liječenja.
Simptomi limfoma mogu varirati ovisno o tipu i stadiju bolesti. Međutim, postoje neki uobičajeni simptomi na koje bi trebali obratiti pažnju.
Povećani limfni čvorovi: Jedan od najčešćih simptoma limfoma je povećanje limfnih čvorova, obično vidljivo na vratu, ispod pazuha ili u preponama. Ovi čvorovi mogu biti bezbolni ili lagano osjetljivi na dodir.
Umor i slabost: Limfomi mogu uzrokovati hronični umor i opštu slabost. Osoba se može osjećati iscrpljeno čak i nakon odmora i smanjenog fizičkog napora.
Groznica i noćno znojenje: Mnogi pacijenti s limfomima doživljavaju groznicu koja se često javlja noću. Noćno znojenje takođe može biti prisutno, a pacijenti se mogu probuditi mokri od znoja.
Gubitak težine: Neoobjašnjiv gubitak težine također može biti simptom limfoma. Ako osoba bez očiglednog razloga gubi više od 10% svoje tjelesne težine u kratkom vremenskom periodu, to može biti znak upozorenja.
Oticanje stomaka: U nekim slučajevima, limfom može uzrokovati nakupljanje tekućine u stomaku, što rezultira oticanjem i nelagodom.
Bolovi u prsima i kašalj: Limfom koji se razvija u prsima može uzrokovati bolove u prsima, otežano disanje i kašalj. Ovi simptomi mogu biti slični simptomima drugih plućnih bolesti, pa je važno potražiti medicinsku pomoć radi ispravne dijagnoze.
Promjene kože: Neki limfomi mogu uzrokovati promjene na koži, poput svrbeža, crvenila, osipa ili izbočina. Ove promjene mogu biti lokalizovane na određenom području ili se širiti po cijelom tijelu.
Uzroci limfoma još uvijek nisu potpuno razumljivi, ali postoji nekoliko faktora koji se smatraju mogućim uzročnicima ove bolesti. Važno je napomenuti da većina ljudi s faktorima rizika neće razviti limfom, a mnogi ljudi s limfomom nemaju identifikovane uzroke. Limfomi su kompleksna skupina bolesti i njihov razvoj često uključuje kombinaciju genetskih, okolišnih i imunoloških faktora. Daljnja istraživanja su u toku kako bi se bolje razumjeli uzroci limfoma i identifikovali mogući preventivni faktori. Evo nekoliko faktora koji su povezani s povećanim rizikom od razvoja limfoma:
Poremećaji imunološkog sistema: Osobe s oslabljenim imunološkim sistema, kao što su pacijenti koji su prošli transplantaciju organa, primaju hemoterapiju ili imaju HIV/AIDS, imaju veći rizik od razvoja limfoma.
Infekcije: Neke infekcije mogu povećati rizik od razvoja određenih vrsta limfoma. Na primjer, infekcija virusom Epstein-Barr (EBV) povezana je s razvojem Hodgkinova limfoma i nekih podtipova ne-Hodgkinovog limfoma. Infekcija humanim herpesvirusom tipa 8 (HHV-8) povezana je s razvojem Kaposijevog sarkoma, koji je vrsta ne-Hodgkinovog limfoma.
Nasljedni faktori: Iako većina limfoma nije nasljedna, postoje rijetki slučajevi u kojima je prisutna nasljedna predispozicija za razvoj limfoma. Na primjer, neke genetske mutacije povezane su s povećanim rizikom od razvoja određenih vrsta limfoma.
Izloženost hemikalijama: Izloženost određenim hemijskim supstancama, kao što su pesticidi, herbicidi i otapala, može povećati rizik od razvoja limfoma. Međutim, veza između hemikalija i limfoma još uvijek nije potpuno razjašnjena.
Liječenje limfoma ovisi o vrsti, stadiju bolesti, opštom zdravlju pacijenta i drugim faktorima. Uobičajeni pristupi liječenju limfoma uključuju sljedeće terapije:
Hemoterapija: Hemoterapija je često osnovni tretman za limfome. Sastoji se od primjene ljekovitih hemikalija koje ciljaju i ubijaju kancerogene stanice. Hemoterapija se može koristiti kao samostalan tretman ili u kombinaciji s drugim terapijama kao što su imunoterapija ili radioterapija.
Radioterapija: Radioterapija koristi visokoenergetsko zračenje kako bi uništila kancerogene stanice. Primjenjuje se na specifična područja tijela pogođena limfomom. Radioterapija se može koristiti kao primarni tretman ili kao dodatak hemoterapiji.
Imunoterapija: Imunoterapija koristi supstance koje jačaju ili usmjeravaju imunološki sistem da prepozna i uništi kancerogene stanice. To uključuje upotrebu monoklonskih antitijela, kao što su rituksimab ili pembrolizumab, ili druge vrste imunoterapije poput inhibitora imunološke provjere.
Terapija ciljanim lijekovima: Terapija ciljanim lijekovima koristi lijekove koji ciljaju specifične abnormalnosti ili mutacije u stanicama limfoma. Ti lijekovi mogu usporiti ili zaustaviti rast i preživljavanje kancerogenih stanica, kao što su inhibitori tirozin kinaze ili inhibitori PI3K.
Terapija matičnim stanicama: U određenim slučajevima, primjenjuje se transplantacija matičnih stanica kako bi se zamijenile oštećene stanice koštane srži nakon visokih doza hemoterapije ili radioterapije. To se može provesti autologno (upotreba vlastitih matičnih stanica) ili alogeno (upotreba doniranih matičnih stanica).
Važno je napomenuti da se svaki slučaj limfoma tretira individualno, uzimajući u obzir specifične karakteristike bolesti i potrebe pacijenta. Liječenje se obično provodi pod nadzorom multidisciplinarnog tima koji se sastoji od hematologa, onkologa, radiologa i drugih stručnjaka koji sarađuju kako bi odredili najbolji plan liječenja za svakog pacijenta.
Limfomi su maligni tumori koji se razvijaju u limfnom sistemu tijela. Postoje dvije glavne vrste limfoma: Hodgkinov limfom (HL) i ne-Hodgkinov limfom (NHL), koji se razlikuju po tipu stanica i ponašanju. Simptomi limfoma uključuju povećane limfne čvorove, umor, groznicu, noćno znojenje, gubitak težine i druge opšte simptome bolesti.
Liječenje limfoma ovisi o tipu, stadiju bolesti i individualnim karakteristikama pacijenta. Hemoterapija, radioterapija, imunoterapija, terapija ciljanim lijekovima i terapija matičnim stanicama su neki od standardnih pristupa liječenju. Stručni medicinski tim određuje najbolji plan liječenja za svakog pacijenta pojedinačno.
Bolesti
Limfomi