Parkinsonova bolest: simptomi, uzroci i liječenje

Parkinsonova bolest je neurodegenerativno oboljenje koje utiče na nervni sistem i pokretljivost tijela. Ova bolest se najčešće javlja kod osoba starijih od 60 godina, iako se može pojaviti i ranije. Od ove bolesti pati oko 10 miliona ljudi širom svijeta, što je manje od 1% populacije. Parkinsonova bolest češće se javlja kod muškaraca nego kod žena. Statistički podaci ukazuju na to da su muškarci izloženiji većem riziku od razvoja Parkinsonove bolesti.

Jedan od najpoznatijih ljudi koji je bolovao od Parkinsonove bolesti bio je legendarni britanski naučnik Stephen Hawking. On svakako nije jedini od poznatih koji su patili od ove bolesti, pa na tu listu možemo još dodati poznatog boksera Muhammada Ali-ja, glumce Michael J. Fox-a i Robin Williams-a i mnoge druge.

Simptomi Parkinsonove bolesti

Simptomi Parkinsonove bolesti uključuju različite motoričke i nemotoričke znakove, a mogu varirati od osobe do osobe. Evo pregleda nekih ključnih simptoma:

Motorički simptomi

• Tremor (drhtanje): Najčešći rani simptom Parkinsonove bolesti je tremor, često prisutan u mirovanju. Obično se javlja u ruci, prstima ili stopalu i može se smanjiti tokom pokreta.

• Bradikinezija: To su usporeni pokreti. Osobe s Parkinsonovom bolešću mogu imati poteškoće s pokretima kao što su hodanje, oblačenje ili jednostavne svakodnevne radnje.

• Rigidnost (ukočenost mišića): Mišići postaju napeti i otporni na pokret. Ovo može izazvati osjećaj "zupčanja/preskakanje" kada se pokušava pomeriti zglobove, u smislu da se pokreti ne odvijaju glatko i kontinuirano.

• Poteškoće s ravnotežom i koordinacijom: Ovi simptomi mogu dovesti do problema s hodanjem i povećanog rizika od padova.

Nemotorički simptomi

• Depresija i anksioznost: Mnoge osobe s Parkinsonovom bolešću suočavaju se s emocionalnim izazovima, uključujući depresiju, anksioznost i promjene raspoloženja.

• Poremećaji spavanja: Osobe s Parkinsonovom bolešću često se suočavaju s problemima spavanja, kao što su nesanica, REM poremećaji spavanja i noćno mokrenje.

• Problemi s govorom i gutanjem: Govor može postati tiši, monoton i nerazgovjetan (hipofonija). Takođe, poteškoće s gutanjem (disfagija) mogu dovesti do problema s ishranom.

• Problemi s koncentracijom i pamćenjem: Kognitivni simptomi, kao što su problemi s pažnjom, koncentracijom i pamćenjem, mogu se pojaviti kod nekih osoba s Parkinsonovom bolešću.

• Poremećaji mirisa: Gubitak osjeta mirisa (anosmija) može biti rani pokazatelj Parkinsonove bolesti.

• Problemi sa seksualnom funkcijom: Parkinsonova bolest može uticati na seksualnu želju, funkciju i intimnost.

• Problemi s probavom: Zatvor (konstipacija) je čest problem kod osoba s Parkinsonovom bolešću.

Ovi simptomi se razvijaju tokom vremena i mogu se razlikovati u intenzitetu i redoslijedu pojavljivanja. Važno je napomenuti da nemaju svi pacijenti sve simptome, te da individualni slučajevi mogu varirati. U slučaju sumnje na Parkinsonovu bolest ili prisutnosti ovih simptoma, važno je potražiti savet stručnjaka, kao što su neurolog ili gerijatar, kako bi se postavila tačna dijagnoza i odabralo odgovarajuće lečenje.

Parkinsonova bolest prolazi kroz nekoliko stadijuma, koji se razlikuju u smislu ozbiljnosti simptoma i uticaja na svakodnevni život pacijenta. Stadijumi se često opisuju prema Hoehn-Yahr skali, koja ima pet glavnih stadijuma:

1. Stadijum 1 - blagi simptomi (početni stadijum): U početnom stadijumu Parkinsonove bolesti, simptomi su blagi i obično utiču samo na jednu stranu tijela. Pacijent može primijetiti drhtanje (tremor), usporene pokrete (bradikineziju) i manjak ekspresije lica (maskiranje lica). Ovi simptomi se često ne prepoznaju odmah kao Parkinsonova bolest.

2. Stadijum 2 - umjereni simptomi: U drugom stadijumu, simptomi se pogoršavaju i počinju da utiču na obe strane tela. Pacijent može doživeti poteškoće sa ravnotežom i koordinacijom, te usporene pokrete. Svakodnevne aktivnosti poput oblačenja, hodanja i pisanja mogu postati izazovnije.

3. Stadijum 3 - srednje ozbiljni simptomi: U ovom stadijumu, simptomi postaju još izraženiji. Pacijenti mogu imati veće poteškoće sa ravnotežom i hodanjem, uz češće padove. Uz to, uspravno držanje tijela postaje sve teži zadatak, a svakodnevne aktivnosti zahtijevaju veći napor.

4. Stadijum 4 - teški simptomi: Pacijenti u ovom stadijumu trebaju pomoć u svakodnevnim aktivnostima, jer su pokreti značajno usporeni, a rigidnost i tremor su izraženi. Hodanje može postati veoma izazovno, pa mnogi pacijenti koriste pomoćna pomagala.

5. Stadijum 5 - uznapredovala faza (zadnji stadijum): Ovo je najteži i zadnji stadijum Parkinsonove bolesti. Pacijenti su obično vezani za invalidska kolica ili postelju, jer su pokreti gotovo potpuno ograničeni. Komunikacija postaje izazovna, a briga o osnovnim svakodnevnim potrebama se svodi na podršku i pomoć druge osobe, jer pacijent ne može sam to obavljati.

Sa svakim stadijumom Parkinsonove bolesti karakteristična je progresija simptoma, sa sve većim uticajem na pokretljivost, ravnotežu i svakodnevne aktivnosti. Pored motoričkih simptoma, Parkinsonova bolest može izazvati i niz mentalnih simptoma kao što su depresija, anksioznost, poremećaji spavanja i kognitivni problemi. Važno je napomenuti da simptomi variraju od osobe do osobe i da neki pacijenti mogu imati specifične simptome ili razvoj bolesti koji se ne uklapaju tačno u ovu podjelu stadijuma.

Parkinsonova bolest i smrtnost

Parkinsonova bolest sama po sebi rijetko dovodi do smrti. Većina ljudi sa Parkinsonovom bolešću živi sa simptomima tokom dugog vremenskog perioda, često i decenijama. Prosjek je 16 godina nakon postavljanja dijagnoze, ali može biti i duže ili kraće od tog perioda. Smrtnost je obično povezana sa komplikacijama koje mogu nastati usljed napredovanja bolesti ili sa drugim zdravstvenim stanjima koja mogu biti posljedica Parkinsonove bolesti.

Neki faktori koji mogu povećati rizik od smrti kod osoba sa Parkinsonovom bolešću uključuju:

• Kako bolest napreduje, poteškoće sa pokretima mogu dovesti do problema sa gutanjem i aspiracije hrane ili tečnosti, što povećava rizik od aspiracione pneumonije.

• Osobe sa Parkinsonovom bolešću imaju veći rizik od padova zbog usporenih pokreta, problema sa ravnotežom i rigidnosti mišića. Povrede usljed padova mogu biti ozbiljne, posebno kod starijih osoba.

• Depresija, anksioznost i drugi mentalni problemi povezani sa Parkinsonovom bolešću mogu imati negativan uticaj na opšte zdravstveno stanje pacijenata.

• Lijekovi koji se koriste za liječenje Parkinsonove bolesti mogu izazvati različite nuspojave, uključujući kardiovaskularne probleme ili probleme sa disanjem.

• Osobe sa Parkinsonovom bolešću često imaju i druge zdravstvene probleme (komorbiditete) kao što su srčane bolesti, dijabetes ili respiratorni problemi, što može dodatno povećati rizik od komplikacija i smrti.

Važno je da osobe sa Parkinsonovom bolešću dobiju pravilno liječenje i brigu od strane medicinskog tima, uključujući neurologa specijaliziranog za poremećaje pokretljivosti. Redovne kontrole i praćenje stanja mogu pomoći u identifikaciji potencijalnih komplikacija i njihovom blagovremenom liječenju, što može doprinijeti produženju i poboljšanju kvaliteta života osoba koje boluju od Parkinsonove bolesti.

Uzroci Parkinsonove bolesti

Uzroci Parkinsonove bolesti nisu u potpunosti razjašnjeni, ali se vjeruje da kombinacija genetskih, okolišnih i drugih faktora može doprinijeti razvoju bolesti. Evo nekoliko ključnih aspekata koji su povezani s uzrocima Parkinsonove bolesti:

1. Genetika: Iako većina slučajeva Parkinsonove bolesti nije nasljedna, genetski faktori igraju ulogu. Postoje geni koji su povezani s većim rizikom od razvoja bolesti. Neki od ovih gena povezani su s proizvodnjom dopamina, neurotransmitera koji nedostaje kod osoba s Parkinsonovom bolešću.

2. Nedostatak dopamina: Parkinsonova bolest je povezana s gubitkom stanica koje proizvode dopamin, neurotransmiter koji igra ključnu ulogu u kontroli pokreta. Nedostatak dopamina uzrokuje poremećaj u komunikaciji između određenih dijelova mozga, što dovodi do simptoma bolesti.

3. Oštećenje neurona: Oštećenje specifičnih neurona, posebno u regijama mozga koje su odgovorne za kontrolu pokreta, igra ključnu ulogu u razvoju Parkinsonove bolesti. Ova oštećenja mogu biti posljedica akumulacije abnormalnih proteina.

4. Akumulacija proteina: U mozgu osoba s Parkinsonovom bolešću često se nalaze nakupine proteina nazvane Lewyjeva tijela. Ovi proteini smatraju se važnim faktorima u razvoju bolesti i mogu ometati normalno funkcionisanje neurona.

5. Okolišni faktori: Iako nije potpuno jasno kako, neki okolišni faktori mogu povećati rizik od razvoja Parkinsonove bolesti. To uključuje izloženost toksinima kao što su pesticidi i teški metali.

6. Starosna dob: Rizik od Parkinsonove bolesti značajno se povećava s godinama. Većina slučajeva se javlja u osoba starijih od 60 godina.

Važno je napomenuti da su ovi faktori složeni i da razvoj Parkinsonove bolesti vjerojatno uključuje kombinaciju genetskih predispozicija i okolišnih faktora. Iako se mnogo istražuje kako bi se razumjeli uzroci bolesti i razvili bolji tretmani, trenutno nema potpunog odgovora na pitanje zašto se Parkinsonova bolest razvija kod čovjeka.

Liječenje Parkinsonove bolesti

Liječenje Parkinsonove bolesti temelji se na ublažavanju simptoma i poboljšanju kvaliteta života pacijenta. Bolest je zasad neizliječiva, ali postoje terapijske strategije koje mogu značajno olakšati simptome. Tretman Parkinsonove bolesti obično kombinuje medicinske tretmane, fizioterapiju, terapiju govora te prilagodbu načina života.

Među novim lijekovima i pristupima liječenju Parkinsonove bolesti spominje se terapija matičnim ćelijama. Ona uključuje korištenje matičnih ćelija kako bi se zamijenile ili popravile oštećene ili izgubljene ćelije u mozgu. Terapija matičnim ćelijama je novi pristup liječenju koji ima za cilj smanjiti neuroinflamaciju, modulirati imunološki sistem te zamijeniti oštećene stanice koje proizvode dopamin u mozgu, a koje nedostaju ljudima s Parkinsonovom bolešću. Evo nekoliko ključnih pristupa liječenju:

1. Lijekovi:

• Levodopa: Ovo je glavni lijek za Parkinsonovu bolest. Levodopa je prethodnik dopamina, neurotransmitera koji nedostaje kod ovih pacijenata. Levodopa pomaže da se nadoknadi nedostatak dopamina u mozgu i olakšaju simptomi.
• Dopaminski agonisti: Ovi lijekovi djeluju na način dda stimulišu receptore za dopamin u mozgu i smanjuju simptome Parkinsonove bolesti. Oni se mogu koristiti samostalno ili u kombinaciji s levodopom.
• Inhibitori monoaminooksidaze-B (MAO-B): Ovi lijekovi pomažu povećati dostupnost dopamina u mozgu blokirajući enzim koji ga razgrađuje.
• Antiholinergici: Koriste se za smanjenje tremora i ukočenosti mišića, ali mogu izazvati nuspojave poput zamućenog vida i problema s koncentracijom.
• Amantadin: Ovaj lijek se koristi za kontrolu motoričkih simptoma u ranim fazama bolesti ili kao dopuna drugim terapijama.

2. Duboka moždana stimulacija (DBS): Ovo je hirurški postupak koji uključuje umetanje elektrode u dublje dijelove mozga. Elektroda isporučuje električne impulse koji pomažu u kontroli simptoma. DBS se obično koristi kod osoba koje ne reaguju dobro na druge terapije.

3. Fizioterapija i rehabilitacija: Fizioterapija može pomoći održavanju pokretljivosti, ravnoteže i smanjenju ukočenosti mišića. Terapija govora može pomoći u održavanju jasnoće govora, dok ergoterapija može pomoći u svakodnevnim aktivnostima.

4. Prilagodba načina života: Promjene u načinu života, uključujući pravilnu ishranu, redovnu aktivnost i dovoljno odmora, mogu doprinijeti poboljšanju simptoma i opštog zdravstvenog stanja.

5. Psihološka podrška: Pacijenti s Parkinsonovom bolešću često se suočavaju s emocionalnim izazovima. Psihološka podrška, terapija i podrška porodice mogu biti od velike važnosti za oboljele.

U liječenju Parkinsonove bolesti važno je individualno pristupiti svakom pacijentu, jer se simptomi i odgovor na terapiju mogu znatno razlikovati. Liječenje obično prilagođavaju neurolozi ili drugi stručnjaci za poremećaje pokretljivosti, te je važno redovno pratiti napredak i pravilno upravljati terapijom kako bi se osigurao što bolji kvalitet života.