Sifilis je bakterijska spolno prenosiva infekcija koju uzrokuje bakterija Treponema pallidum. Infekcija se prenosi putem neposrednog kontakta s oštećenom kožom ili sluznicom tijekom seksualnog kontakta. Sifilis prolazi kroz četiri stadija, počevši od primarnog stadija, koji se karakterizira pojavom čira na mjestu ulaska bakterije (obično genitalija, anus ili usna šupljina). Bez liječenja, sifilis može napredovati kroz sekundarni, latentni i tercijarni stadij, koji mogu uzrokovati ozbiljne komplikacije u organizmu, uključujući oštećenje srca, mozga i drugih organa. Rana dijagnoza i liječenje antibioticima, obično penicilinom, ključni su u sprječavanju komplikacija i širenja infekcije.
Uzrok sifilisa je bakterija poznata kao Treponema pallidum. Ova bakterija je vrlo osjetljiva na vanjske uvjete, uključujući sušenje i izlaganje svjetlu, što čini da se lako prenosi tijekom seksualnog kontakta. Iako je seksualni kontakt najčešći način prijenosa sifilisa, bakterija se također može prenijeti s majke na dijete tijekom trudnoće ili porođaja.
Primarni način prijenosa sifilisa je kontakt s ranom ili čirom uzrokovanim infekcijom. To uključuje kontakt s genitalnim, analnim ili usnenim čirom. Rana faza sifilisa često prolazi neopaženo, jer čir može biti neprimjetan i nestati čak i bez liječenja. Međutim, bakterija ostaje u tijelu i može nastaviti uzrokovati ozbiljne komplikacije ako se ne liječi.
Sifilis se također može prenijeti od majke na dijete tijekom trudnoće, porođaja ili dojenja. Ova vrsta prijenosa poznata je kao kongenitalni sifilis i može imati ozbiljne posljedice za novorođenče ako se ne prepozna i liječi.
Ukratko, bakterija Treponema pallidum je uzročnik sifilisa, a najčešći način prijenosa je putem spolnog kontakta s inficiranom osobom. Rana dijagnoza i liječenje ključni su u sprječavanju napredovanja bolesti i ozbiljnih komplikacija.
Simptomi sifilisa mogu varirati ovisno o stadiju infekcije. Sifilis prolazi kroz nekoliko faza, a simptomi se mogu razviti i povući tijekom vremena. Važno je napomenuti da simptomi ne moraju uvijek biti prisutni, a infekcija može proći nezapaženo. Evo pregleda simptoma sifilisa po fazama:
Čir (ulcer): Prvi simptom sifilisa je obično bolan čir, poznat kao sifilitički čir. Pojavljuje se na mjestu ulaska bakterije, obično na genitalijama, anusu ili usnoj šupljini. Čir može biti neprimjetan ili nebolan, a lako se može propustiti, što često rezultira time da pacijenti ne traže medicinsku pomoć u ovoj ranoj fazi infekcije. Čir se može pojaviti kao mali čvorić koji se postupno razvija u otvorenu ranu. Osim genitalne regije, čirevi se mogu pojaviti i na drugim dijelovima tijela, što dodatno otežava prepoznavanje simptoma. Važno je napomenuti da sifilitički čir ima visoku zaraznost, a kontakt s njim tijekom seksualnog odnosa povećava rizik prijenosa infekcije. Iako primarni čir obično nestane sam od sebe nakon nekoliko tjedana, sam nestanak ne znači izlječenje, jer bakterija ostaje u tijelu i može nastaviti uzrokovati ozbiljne komplikacije ako se ne liječi pravovremeno. Zbog toga je važno potražiti medicinsko lijećenje.
Drugi stadij sifilisa, poznat kao sekundarni stadij, obuhvaća razdoblje koje slijedi nakon primarnog čira, obilježeno širenjem bakterije Treponema pallidum po cijelom tijelu. U ovom stadiju, pacijenti mogu iskusiti niz različitih simptoma. Najčešće se javlja karakterističan osip koji može zahvatiti kožu na tijelu, dlanovima i tabanima. Ovaj osip često nije svrbljiv i može se javiti i nestati. Pored osipa, moguće su i druge manifestacije, uključujući groznicu, glavobolju, bolove u mišićima, umor te oticanje limfnih čvorova. Mokraćni i spolni organi mogu također biti pogođeni, uzrokujući razne simptome poput upale grla, bolova pri mokrenju ili genitalnih bradavica. Ovi simptomi mogu se pojaviti nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci nakon primarnog čira. Važno je napomenuti da, kao i kod primarnog stadija, sekundarni stadij može proći neprimjetno, a simptomi se mogu povući čak i bez liječenja. Međutim, liječenje antibioticima, obično penicilinom, preporučuje se kako bi se spriječilo daljnje napredovanje bolesti, smanjile komplikacije te spriječila zaraza drugih osoba.
Ozbiljne komplikacije: Ako infekcija nije liječena, sifilis može napredovati u tercijarni stadij, uzrokujući ozbiljne komplikacije poput oštećenja srca, krvnih žila, živčanog sustava, kostiju i drugih organa.
Treći stadij sifilisa, poznat kao latentni stadij, karakterizira odsutnost očiglednih simptoma, ali bakterija Treponema pallidum i dalje ostaje prisutna u tijelu. Ovaj stadij može trajati godinama, a podijeljen je na dvije faze: rani latentni stadij i kasni latentni stadij.
U ranom latentnom stadiju, koji slijedi nakon završetka primarnog i sekundarnog stadija, bakterija ostaje u tijelu, ali pacijent ne pokazuje simptome. Ovo razdoblje može trajati do godinu dana, a bakterija ostaje aktivna i potencijalno zarazna.
U kasnom latentnom stadiju, koji može trajati godinama, bakterija ostaje prisutna, ali rizik prijenosa drugima značajno opada. U ovom stadiju, neki pacijenti mogu nastaviti s latentnim sifilisom tijekom cijelog života, dok drugi mogu napredovati u tercijarni stadij, uzrokujući ozbiljne komplikacije.
Tercijarni stadij sifilisa, kada bakterija uzrokuje ozbiljne oštećenja unutarnjih organa, kostiju, zglobova i živčanog sustava, označava krajnju fazu bolesti. Ovo razdoblje može uzrokovati ozbiljne i ireverzibilne komplikacije, uključujući oštećenje srca, mozga i krvnih žila, što može dovesti do smrtonosnih posljedica.
Važno je napomenuti da neki ljudi nikada ne dođu do tercijarnog stadija. Tercijarni stadij sifilisa rijedak je u doba modernog liječenja antibioticima, jer je ranija dijagnoza i liječenje postali učinkoviti u sprječavanju napredovanja bolesti do ovog stadija.
Simptomi kod novorođenčadi: Ako trudnica ima sifilis, bakterija može preći na dijete. Simptomi kod novorođenčadi mogu uključivati osip, oštećenje kostiju i organa, poteškoće s rastom i razvojem. Infekcija kod novorođenčeta može imati ozbiljne posljedice, uključujući ozbiljne zdravstvene komplikacije i čak smrtonosni ishod.
Liječenje sifilisa obuhvaća upotrebu određenih antibiotika, najčešće penicilina. Ključno je započeti liječenje što je prije moguće kako bi se spriječilo napredovanje bolesti i smanjio rizik od komplikacija. Specifičan tretman ovisi o stadiju sifilisa i individualnim faktorima pacijenta. Evo općeg pregleda liječenja sifilisa:
Pacijenti bi trebali pridržavati se uputa liječnika, završiti cijeli propisani tečaj antibiotika i redovito obavljati preglede kako bi se osiguralo potpuno izlječenje. Rana dijagnoza i pravovremeno liječenje sifilisa ključni su za postizanje uspješnih rezultata.
Bolesti reproduktivnog sistema
Bolesti
Sifilis