Da odmah razriješimo tu dilemu, policistični jajnici i sindrom policističnih jajnika nisu jedno te isto iako se često koriste pogrešno u općoj populaciji. Iako se izraz "policistični jajnici" odnosi na fizički izgled jajnika, "sindrom policističnih jajnika" obuhvaća složeniji set simptoma i metaboličkih promjena i često se dijagnosticira na temelju kombinacije ultrazvučnih nalaza, hormonalnih testova i prisutnosti određenih simptoma.
Izraz policistični jajnici (PCO) se koristi za opisivanje fizičkog izgleda jajnika na ultrazvuku. "Policistični" znači da jajnici mogu imati mali broj cista ili folikula, koji se pojavljuju kao mali mjehurići. Prisutnost policističnih jajnika može se uočiti ultrazvukom, ali to ne mora nužno ukazivati na sindrom policističnih jajnika.
Sindrom policističnih jajnika (PCOS) je endokrini poremećaj koji ne uključuje samo policistične jajnike (prisutnost cista na jajnicima) već i niz drugih simptoma i metaboličkih poremećaja. Osim policističnih jajnika, PCOS karakteriziraju i promjene u hormonalnoj ravnoteži, uključujući povećane razine muških hormona (androgena), poremećaje menstrualnog ciklusa i poteškoće s ovulacijom. PCOS može biti povezan s širokim spektrom simptoma, uključujući nepravilne menstruacije, poteškoće u začeću, povećanu tjelesnu težinu, otpornost na inzulin, akne i višak rasta dlaka.
Stoga, obično kad ljudi žele znati više o policističnim jajnicima, ustvari, žele znati i Sindromu policističnih jajnika.
Sindrom policističnih jajnika (PCOS) karakteriziran je raznovrsnim simptomima koji se mogu razlikovati od žene do žene. Dijagnoza PCOS obično se postavlja na temelju kombinacije simptoma, medicinske povijesti i dijagnostičkih testova. Ne morate nužno imati sve simptome. Klasični simptomi PCOS uključuju:
Nepravilne menstruacije:
Ovulacijski poremećaji:
Povećana razina androgena:
Povećana tjelesna težina:
Insulinska rezistencija:
Osjetljivost dojki:
Promjene u koži:
Problemi s mentalnim zdravljem:
Simptomi policističnih jajnika (PCOS) često su povezani s hormonskim neravnotežama, posebno s povišenim razinama androgena (muških hormona) i insulinskom rezistencijom. Nasljedni faktori, genetske predispozicije i prehrambene navike također mogu igrati ulogu u razvoju PCOS-a. Ova kombinacija čimbenika može uzrokovati poremećaje u redovitom funkcioniranju jajnika, dovodeći do nepravilnih menstrualnih ciklusa, poteškoća s ovulacijom te drugih karakterističnih simptoma.
PCOS može značajno utjecati na plodnost žene. Poteškoće s redovitom ovulacijom mogu rezultirati neplodnošću ili poteškoćama u začeću. Izostanak ovulacije znači da nema jajne stanice koja bi bila spremna za oplodnju, što dovodi do poteškoća u začeću. Neredoviti menstrualni ciklusi koji su često prisutni kod žena s PCOS-om otežavaju praćenje plodnih dana i optimalno planiranje začeća.
Žene s ovim stanjem imaju povećan rizik od pobačaja u usporedbi s ženama koje ga nemaju. Uz to, posjeduju i povećanu sklonost razvoju gestacijskog dijabetesa tijekom trudnoće, što može zahtijevati dodatno praćenje i oprez tijekom trudnoće.
Unatoč tome, mnoge žene s PCOS-om uspješno zatrudne uz odgovarajuće medicinske intervencije. Ključne strategije uključuju praćenje menstrualnog ciklusa, poticanje ovulacije i kontrolu hormonalne ravnoteže. Liječnici često preporučuju upotrebu lijekova poput klomifena ili letrozola kako bi potaknuli ovulaciju. Dodatno, primjena injekcija gonadotropina, koje potiču rast folikula, može biti opcija u slučajevima kada klomifen ili letrozol nisu učinkoviti. Postupci potpomognute reprodukcije, poput intrauterinog inseminacije (IUI) ili in vitro oplodnje (IVF), također se često koriste kako bi se povećale šanse za uspješno začeće. Ove intervencije, prilagođene individualnim potrebama svake pacijentice, omogućuju kontrolu nad reproduktivnim procesima i povećavaju izglede za trudnoću.
Liječenje PCOS-a često uključuje pristup više aspekata zdravlja. Kontrola tjelesne težine, pravilna prehrana i redovita tjelesna aktivnost mogu pomoći u upravljanju simptomima.
Može se koristiti i hormonska terapija, uključujući oralne kontraceptive za regulaciju menstrualnog ciklusa. Za žene koje žele zatrudnjeti, metode potpomognute reprodukcije poput stimulacije ovulacije i in vitro oplodnje su korisne. Važno je individualizirati pristup liječenju ovisno o potrebama i ciljevima svake pacijentice, a suradnja s kvalificiranim stručnjacima ključna je za postizanje najboljih rezultata.
Upotreba oralnih kontraceptiva može pomoći u regulaciji menstrualnog ciklusa, kontroliranju rasta dlaka (hirsutizma) i poboljšanju izgleda kože. Antiandrogeni lijekovi mogu se koristiti za kontrolu simptoma poput akni i viška dlaka.
Metformin se može koristiti kako bi se smanjila inzulinska rezistencija i poboljšala kontrola šećera u krvi, čime se smanjuje rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.
Za poklonike prirodnog liječenja sindroma policističnih jajnika, odnosno, olakšanja i ublažavanja simptoma, neke studije sugeriraju da određeni biljni dodaci mogu imati blagotvoran utjecaj na simptome PCOS-a. To uključuje inozitol, omega-3 masne kiseline, cimet, kurkumu i drugi biljne ekstrakte. Međutim, važno ih je uzimati pod nadzorom stručnjaka.
Stres može imati negativan utjecaj na hormonalnu ravnotežu. Tehnike opuštanja poput meditacije, joge ili dubokog disanja mogu pomoći u upravljanju stresom. Redovan san je važna karika u ovom lancu. Kombinacijom dodataka iz prirode, zdravog načina života i prečenjem preporuka vašeg liječnika, PCOS je sasvim moguće držati pod kontrolom.
Bolesti endokrinog sistema
Bolesti reproduktivnog sistema
Sindrom policističnih jajnika
Bolesti