Socijalna anksioznost

Socijalna anksioznost je pretjerani strah od negativne procjene od strane drugih ljudi. Osobe koje pate od ovog poremećaja često se suočavaju sa intenzivnom nelagodom u socijalnim situacijama, često izbjegavajući kontakte ili izlažući se samo uz veliki napor.

Socijalna anksioznost je više od prolazne stidljivosti ili treme pred društvenim događajima. To je ozbiljan mentalni izazov koji može značajno uticati na svakodnevni život pojedinca. Ali, ne brinite – postoji put ka ozdravljenju.

Kako nastaje i kako se manifestuje?

Nastanak socijalne anksioznosti može biti povezan sa genetikom, hemijskim disbalansom u mozgu ili traumama iz djetinjstva. Manifestuje se kroz strah od ocjena, javnog govora, druženja ili čak svakodnevnih interakcija. Fizički simptomi uključuju ubrzan rad srca, znojenje, drhtanje i crvenilo lica. Što su ovi simptomi jači, osoba više nastoji izbjeći situacije koje ih okidaju.

Socijalna anksioznost povezana je s disbalansom neurotransmitera u mozgu, posebno serotonina, dopamina i noradrenalina. Nedostatak ili nepravilnosti u ovim neurotransmiterima mogu uticati na regulaciju raspoloženja, stresa i straha, što može rezultirati povećanom osjetljivošću na socijalne situacije i izazvati simptome socijalne anksioznosti. Osim toga, područja mozga poput amigdale i prefrontalnog korteksa, koja su odgovorna za obradu emocionalnih podražaja i regulaciju straha, također su povezana s socijalnom anksioznošću. Ovaj kompleksan mehanizam neurohemijskih i neurobioloških promjena doprinosi razumijevanju povezanosti između socijalne anksioznosti i funkcionisanja mozga.

Ipak, najčešći uzroci su životna iskustva iz ranijeg perioda, a neki od njih su:

• Neposredna traumatska iskustva: Djeca koja su doživjela traumatična iskustva poput zlostavljanja, zanemarivanja, ili nasilja unutar obitelji često razvijaju osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja prema drugima. Djeca koja su rasla u okruženju u kojem su se osjećali nesigurno ili ugroženo mogu razviti različite obrambene mehanizme kako bi se zaštitili. To može uključivati izbjegavanje socijalnih situacija ili izolaciju kako bi se smanjila izloženost potencijalnoj opasnosti. Ovi obrambeni mehanizmi mogu postati trajni obrasci ponašanja koji se nastavljaju i u odrasloj dobi, izazivajući socijalnu anksioznost.
• Modeliranje ponašanja: Djeca često modeliraju ponašanje odraslih u svojoj okolini. Ako su odrasli u njihovom životu pokazivali znakove socijalne anksioznosti ili su se izbjegavali socijalne situacije zbog vlastitih trauma ili anksioznosti, djeca mogu preuzeti iste obrasce ponašanja.
• Poremećaji vezivanja: Trauma iz djetinjstva može dovesti do poremećaja vezivanja, što znači da osoba može imati poteškoća u stvaranju sigurnih i zdravih emocionalnih veza s drugima. Nedostatak sigurnosti i povjerenja u odnosima može izazvati socijalnu anksioznost jer osoba može strahovati od odbacivanja ili povrede u interakciji s drugima.
• Povećana osjetljivost na socijalne signale: Djeca koja su doživjela traume mogu postati hipervigilantna prema socijalnim signalima i potencijalnim prijetnjama u okolini. Ona često razvijaju povećanu osjetljivost na znakove opasnosti ili neprijateljstva kao rezultat svojih iskustava.

Čudan osjećaj i pritisak u glavi

Anksioznost često manifestuje svoje fizičke efekte kroz specifičan simptom - pritisak u glavi. Ovaj neugodan osjećaj često prati ljude koji se bore s anksioznošću.

Pritisak u glavi može proizaći iz napetosti mišića u vratu i ramenima, što je čest odgovor na stres i anksioznost. Osim toga, emocionalna napetost može uzrokovati promjene u krvnom pritisku, što dodatno doprinosi osjećaju pritiska u glavi.

Oni koji doživljavaju anksioznost, često opisuju ovaj pritisak kao konstantan teret ili osjećaj "stezanja" u području glave. Ovaj simptom može biti praćen glavoboljom, vrtoglavicom ili čak oštećenjem koncentracije.

Važno je razumjeti da pritisak u glavi nije samo fizički problem, već i manifestacija emocionalne neravnoteže. Rad na upravljanju anksioznošću može značajno smanjiti ove simptome. Terapije poput kognitivno-bihevioralne terapije (CBT), meditacija i duboko disanje mogu pomoći u smanjenju stresa, čime se olakšava pritisak u glavi.

Testiranje Socijalne Anksioznosti

SCAS – Skala za procjenu socijalne anksioznosti: Ovaj test koristi pitanja kako bi ocijenio stepen anksioznosti u društvenim situacijama.

SPIN – Skala socijalne fobije: Test fokusiran na procjenu straha od negativnog vrednovanja u socijalnim situacijama.

LSAS (Liebowitz Social Anxiety Scale): Ovaj upitnik mjeri različite aspekte socijalne anksioznosti, uključujući strah od razgovora s nepoznatim ljudima, strah od izlaganja u društvenim situacijama, strah od provođenja vremena s drugima, i sl. Osobe ocjenjuju svoju anksioznost na ljestvici od 0 (nimalo) do 3 (mnogo).

Test socijalne anksioznosti

Donosimo vam mini test sa 10 pitanja o različitim situacijama, a koje vam mogu pomoći da provjerite da li imate socijalnu anksioznost. Budite iskreni i zapišite svoje odgovore.

Ocijenite svako pitanje na ljestvici od 0 do 4.

0 - Nimalo ili nikad
1 - Rijetko
2 - Ponekad
3 - Često
4 - Vrlo često ili uvijek

1. Koliko često osjećate nervozu ili anksioznost prije sudjelovanja u društvenim događajima ili grupnim aktivnostima?
2. Koliko često se osjećate nelagodno ili nespretno tijekom razgovora s nepoznatim ljudima?
3. Koliko često izbjegavate društvene situacije zbog straha od negativne procjene ili kritike?
4. Koliko često izbjegavate sudjelovanje u grupnim raspravama ili aktivnostima zbog straha od privlačenja pažnje?
5. Koliko često se osjećate samosvjesno ili zabrinuto zbog vlastitih reakcija ili ponašanja u društvenim situacijama?
6. Koliko često izbjegavate iniciranje društvenih kontakata zbog straha od odbijanja?
7. Koliko često osjećate fizičke simptome poput ubrzanog srčanog ritma, znojenja ili tresenja tijekom socijalnih situacija?
8. Koliko često izbjegavate javno izražavanje svojih mišljenja ili stavova zbog straha od negativnih reakcija drugih?

Nakon što ocijenite svako pitanje, zbrojite ukupne bodove kako biste dobili ukupni rezultat. Viši rezultat ukazuje na veću razinu socijalne anksioznosti.

• 14 ili više bodova: Ovo bi moglo ukazivati na blaži oblik socijalne anksioznosti.
• 22 ili više bodova: Ovo bi se moglo smatrati visokom razinom socijalne anksioznosti.

Ovaj test može vam pružiti početnu tačku za samoprocjenu, ali za procjenu i daljnje korake, preporučujemo posjetu stručnjaku za mentalno zdravlje.

Put ka ozdravljenju

Samoosvješćivanje: Prepoznajte svoje misli i emocije. Započnite dijalog sa sobom kako biste bolje razumjeli svoje strahove.

Postepeno izlaganje: Polako se izlažite situacijama koje izazivaju anksioznost. Postepeno povećavajte izazove kako biste izgradili otpornost.

Psihoterapija: Razgovor sa stručnjakom može pružiti dublje razumevanje i strategije za prevazilaženje anksioznosti.

Farmakoterapija: U nekim slučajevima, lijekovi mogu biti deo terapeutske strategije.

Socijalna anksioznost nije nešto sa čim se morate nositi sami. Ova putanja ka ozdravljenju može biti izazovna, ali je izvodljiva uz podršku stručnjaka, ljubavi bližnjih i vaše posvećenosti promjenama.

Neka vaša priča bude put ka slobodi, jer svako zaslužuje da živi punim plućima u društvenom okruženju.