Angina pektoris je stanje koje se javlja kada srčani mišić ne dobija dovoljno kisika zbog suženja ili blokade koronarnih arterija. Koronarne arterije su krvne žile koje snabdjevaju srce krvlju, kisikom i hranjivim materijama. Suženje ili blokada tih arterija smanjuje dotok krvi i kisika u srčani mišić, što može uzrokovati bol ili nelagodnost u grudima, poznatu kao angina pektoris.
Angina pektoris nije bolest sama po sebi, već simptom koronarne arterijske
bolesti. Ona ukazuje na suženje ili blokadu koronarnih arterija koje
snabdijevaju srce krvlju.
Angina pektoris je nazvana prema latinskoj riječi "angina", što znači
"gušenje". To je zato što se neki ljudi s anginom pektoris osjećaju kao da
imaju otežano disanje ili gušenje tokom napada.
Ponekad se angina pektoris može pojaviti iznenada, ali često se javlja tokom
fizičke aktivnosti, emocionalnog stresa ili izlaganja hladnoći. To je zbog
činjenice da srčani mišić tokom tih situacija treba više kisika, ali sužene ili
blokirane koronarne arterije ograničavaju dotok krvi i kisika.
Uz pravilno liječenje i promjene u načinu života, mnogi ljudi s anginom
pektoris mogu voditi normalan i aktivan život. Redovno praćenje i suradnja s
doktorom važni su za kontrolu nad simptomima i smanjenje rizika od srčanih
komplikacija.
Simptomi angine pektoris
Neki od simptoma angine pektoris uključuju:
- Bol, pritisak, stezanje ili nelagodnost u grudima.
- Osjećaj pritiska ili težine u grudima.
- Peckanje, žarenje ili osjećaj stezanja u grudima.
- Bol koji se može širiti na ruke, ramena, vilicu, vrat ili leđa.
- Kratkoća daha ili osjećaj gušenja.
- Znojenje.
- Vrtoglavica ili osjećaj slabosti.
- Mučnina ili povraćanje.
Važno je napomenuti da simptomi mogu varirati od osobe do osobe, te da se ne moraju uvijek pojaviti svi navedeni simptomi. Ako iskusite bilo koji od ovih simptoma ili sumnjate na anginu pektoris, preporučljivo je potražiti medicinsku pomoć kako biste dobili odgovarajuću dijagnozu i liječenje.
Uzroci angine pektoris
Evo detaljne liste uzroka angine pektoris:
- Ateroskleroza: Najčešći uzrok angine pektoris je ateroskleroza, koja se
odnosi na nakupljanje masnih naslaga (plakova) na unutrašnjim zidovima
koronarnih arterija. Ti plakovi postupno sužavaju arterije i ometaju
protok krvi, smanjujući dotok kiseonika i hranjivih materija u srčani mišić.
- Koronarna arterijska bolest: KAB je stanje u kojem koronarne
arterije postaju sužene ili blokirane zbog ateroskleroze ili drugih
faktora. Ovo stanje može ograničiti protok krvi do srčanog mišića i
izazvati anginu pektoris.
- Spazam koronarnih arterija: Ponekad se koronarne arterije mogu grčiti i suziti, što smanjuje protok krvi do srčanog mišića. Spazam arterija može uzrokovati simptome angine pektoris.
- Fizička aktivnost ili stres: Fizička aktivnost ili emocionalni stres mogu
povećati potrebu srčanog mišića za kisikom. Ako koronarne arterije nisu u
stanju osigurati dovoljno kiseonika, može doći do angine pektoris.
- Pušenje: Pušenje duhana oštećuje unutrašnju oblogu krvnih žila, što povećava rizik od ateroskleroze i suženja koronarnih arterija. Pušenje takođe povećava rizik od stvaranja krvnih ugrušaka koji mogu blokirati protok krvi.
- Visok krvni pritisak: Povišen krvni pritisak opterećuje srce i krvne žile, što može oštetiti koronarne arterije i povećati rizik od angine pektoris.
- Visok nivo holesterola: Povišen nivo lošeg holesterola i nizak nivo dobroh
holesterola mogu doprinijeti stvaranju aterosklerotskih plakova u koronarnim arterijama, što povećava rizik od angine pektoris.
- Dijabetes: Osobe s dijabetesom imaju veći rizik od razvoja ateroskleroze i koronarne arterijske bolesti, što može dovesti do angine pektoris.
Ostali faktori rizika koji mogu doprinijeti razvoju angine pektoris
uključuju pretilost, nedostatak tjelesne aktivnosti, nasljednu
predispoziciju, visoki stres i povišen nivo homocisteina.
Liječenje angine pektoris
Neki od načina koji se primjenjuju za liječenje angine pektoris su:
Promjene u načinu života:
- Prehrana: Usvajanje zdrave prehrane koja je bogata voćem, povrćem, čitavim žitaricama, nemasnim proteinima i smanjenje unosa zasićenih masti, soli i šećera može pomoći u smanjenju rizika od angine pektoris.
- Fizičke aktivnost: Redovna umjerena fizička aktivnost, poput hodanja,
plivanja ili vožnje bicikla, može poboljšati funkciju srca, smanjiti krvni pritisak i holesterol te poboljšati opću kondiciju.
- Prestanak pušenja: Prestanak pušenja je ključan korak u liječenju angine pektoris. Pušenje oštećuje krvne žile i povećava rizik od srčanih bolesti.
Lijekovi:
- Nitroglicerin: Nitroglicerin se koristi za brzo olakšanje simptoma angine pektoris. Dostupan je u obliku tableta, sprejeva ili zakrpa koje se primjenjuju na kožu.
- Beta blokatori: Ovi lijekovi usporavaju rad srca i smanjuju potrebu
srčanog mišića za kiseonikom. Koriste se za kontrolu simptoma angine
pektoris i smanjenje rizika od srčanih bolesti.
- Kalcijevi antagonisti: Ovi lijekovi šire krvne žile, poboljšavaju protok krvi i smanjuju opterećenje srca. Koriste se za smanjenje simptoma angine pektoris.
- Statini: Statini su lijekovi koji smanjuju nivo holesterola u krvi, što pomaže u smanjenju rizika od ateroskleroze i suženja koronarnih arterija.
- Aspirin: Niskodozni aspirin može se propisati kako bi se spriječio
nastanak krvnih ugrušaka i smanjio rizik od srčanih bolesti kod osoba s anginom pektoris.
Postupci i intervencije:
- Angioplastika i stentiranje: Ovo su postupci koji se koriste za proširenje suženih ili blokiranih koronarnih arterija. Angioplastikom se koristi mali balon koji se stavi u arteriju i zatim se naduje kako bi se proširio njen lumen. Stent je mali metalni okvir koji se postavlja u arteriju kako bi se održao otvorenim.
- Bypass operacija srca: Bypass operacija je hirurški zahvat u kojem se koristi presadak krvne žile kako bi se zaobišla sužena ili blokirana koronarna arterija. To omogućuje protok krvi izravno do srčanog mišića.
Važno je napomenuti da je liječenje angine pektoris individualno prilagođeno svakom pacijentu, ovisno o ozbiljnosti simptoma, stanju srčanih arterija i drugim faktorima. Samo kvalifikovani zdravstveni stručnjak može donijeti odluku o najprikladnijem tretmanu za određenog pacijenta.