Herpes: Herpes simplex i Herpes zoster - Simptomi, uzroci, liječenje

Herpes je virusna infekcija koja može izazvati različite vrste osipa i lezija na koži i sluznicama. Dvije najčešće vrste herpesa su Herpes simplex virus (HSV) i Herpes zoster virus. Herpes simplex virus se javlja u dva oblika: HSV-1, kojeg češće povezujemo sa neugodnom pojavom na usnama i HSV-2, kojeg češće povezujemo sa genitalnim herpesom.

Herpes na usni

Herpes na usni, najčešće Herpes Simplex Virus tip 1 (HSV-1) je virus koji pripada porodici Herpesviridae. Ovaj virus uzrokuje infekcije, obično na području usne šupljine, usana i lica, ali može takođe uzrokovati infekcije u genitalnom području.

HSV-1 se najčešće prenosi direktnim kontaktom sa zaraženom osobom. Može se prenijeti poljupcem, dijeljenjem pribora za jelo ili ručnika, te kontaktom s oštećenom kožom ili sluzokožom.

Nakon izlaganja virusu, osoba može razviti primarnu infekciju koja može uzrokovati simptome poput bolnih mjehurića, temperature, svrbeža i nelagode. Simptomi prve infekcije su nešto teži nego kod recidiva (slučajeva kad se virus manifestuje ponovo, odnosno, kad vidimo njegovo izbijanje na kožu).

Nakon primarne infekcije, virus ostaje neaktiviran u živčanim stanicama tijela. On putuje prema živčanim završecima i ulazi u živčane stanice. Često ciljane stanice su senzorski neuroni koji inerviraju područje gdje je došlo do infekcije, primjerice, područje oko usana ili genitalnog područja. HSV-1 može povremeno reaktivirati, često zbog stresa, umora, smanjenog imunološkog sustava ili izlaganja suncu.

Unutar živčane stanice, virus ulazi u latentno stanje, što znači da prestaje uzrokovati aktivnu infekciju. Virus "spava" u živčanim stanicama i ne proizvodi nove viruse. Ovaj latentni virus može ostati u živčanim stanicama dugi niz godina bez uzrokovane infekcije ili simptoma.

Pod određenim uvjetima, poput stresa, umora ili drugih faktora koji mogu oslabiti imunološki sustav, virus može postati reaktiviran iz latentnog stanja. Kada se virus reaktivira, kreće se natrag prema mjestu primarne infekcije, uzrokujući ponovnu pojavu simptoma.

Simptomi Herpes simplex-a

• Herpes na usni: Uobičajeni simptom je stvaranje bolnih mjehurića na usnama ili oko usta. Poželjno je djelovati što prije, čim osjetite prve simptome, kao što su crvenilo na usnu ili peckanje. Ubrzo nakon toga, unutar nekoliko sati, javljaju se i plikovi, ili vodene kuglice. Tečnost koja se nalazi u njima je zarazna i važno je da ne dospije na druga mjesta na našem tijelu (npr oko ili nos), kao ni na pribor koji koriste druge osobe, kao ni direktan dodir s drugim osobama. Zato se ljubljenje ne preporučuje sve dok se herpes ne povuče u potpunosti.

• Genitalni herpes: Sličan je herpesu na usni, ali se javlja na drugom mjestu. Karakteristični simptomi genitalnog herpesa uključuju pojavu malih mjehurića ili čireva na genitalnom području, analnom području, bedrima ili stražnjici. Može se javiti bol, svrbež i peckanje.

  Zaraženo područje često je crveno, otečeno i bolno na dodir. Lezije mogu biti prisutne unutar vagine, na maternici, na cerviksu (vratu maternice) kod žena ili na unutarnjem dijelu penisa kod muškaraca.

  Neke osobe s genitalnim herpesom mogu imati vrlo blage ili čak nikakve simptome, ali i dalje mogu prenositi virus drugima. Kod nekih ljudi, simptomi se mogu pojaviti samo tijekom prvog izbijanja, dok se kod drugih mogu javljati tijekom periodičnih reaktivacija virusa. Stoga je važno izbjegavati seksualni kontakt dok se simptomi u potpunosti ne povuku, kako bi se smanjio rizik od prijenosa virusa.

Uzroci i prijenos Herpes simplex virusa

• Herpes se obično prenosi direktnim kontaktom s lezijama ili sluznicom zaražene osobe. Evo nekoliko načina na koje se HSV-1 može prenijeti:

  1. Poljupcem: Jedan od najčešćih načina prijenosa HSV-1 je putem poljupca s osobom koja ima aktivne lezije na usnama ili u ustima. Virus se može prenijeti preko sline/pljuvačke.
  2. Dijeljenjem predmeta: HSV-1 se može prenijeti dijeljenjem predmeta poput pribora za jelo, ručnika, četkica za zube ili drugih osobnih predmeta s osobom koja ima aktivnu infekciju.
  3. Dodirivanjem lezija: Direktan dodir s aktivnim lezijama na koži ili sluznici može rezultirati prijenosom virusa. To može uključivati dodirivanje lezija na usnama, licu, očima ili genitalnom području.
  4. Oralni seks: HSV-1 može se prenijeti na genitalno područje putem oralnog seksa s osobom koja ima oralni herpes.
  5. Nezaštićeni kontakt s djetetom: Djeca mogu pokupiti HSV-1 od zaraženih odraslih ili drugih djece putem dijeljenja igračaka, ljubljenja ili dodirivanja zaraženog područja.

  Važno je napomenuti da HSV-1 može uzrokovati i genitalni herpes ako dođe u kontakt s genitalnim područjem. Osim toga, herpes simplex virus tipa 2 (HSV-2) obično se povezuje s genitalnim herpesom, ali može također uzrokovati oralne infekcije.

• HSV-2: Herpes simplex virus tip 2 (HSV-2) je virus koji obično uzrokuje genitalni herpes, ali može također pridonijeti oralnim infekcijama, a najčešće se prenosi kroz:

  1. Seksualni kontakt:

     • Najčešći način prijenosa HSV-2 je putem seksualnog kontakta, uključujući vaginalni, analni i oralni seks.
     • Osobe koje su zaražene HSV-2 mogu prenijeti virus iako nemaju vidljive lezije.

  2. Dijeljenje seksualnih pomagala:

     • Korištenje zajedničkih seksualnih pomagala može dovesti do prijenosa virusa ako se ne koriste kondomi ili druge barijere.

  3. Trudnoća i porođaj:

     • Majka zaražena HSV-2 može prenijeti virus na dijete tijekom porođaja ako ima aktivne lezije u genitalnom području.
     • U takvim slučajevima, liječnici mogu preporučiti carski rez kako bi smanjili rizik prijenosa.

  4. Dodirivanje lezija:

     • Direktan dodir s aktivnim lezijama na genitalnom području može rezultirati prijenosom virusa. Zato je potrebno izbjegavati diranje ovih lezija ili nakon toga dobro oprati ruke.

  5. Asimptomatsko izlučivanje:

     • Osobe zaražene HSV-2 mogu izlučivati virus čak i kada nemaju vidljive simptome. Ovo se naziva asimptomatsko izlučivanje i doprinosi prijenosu virusa.

  Zaštita od HSV-2 uključuje korištenje kondoma tijekom seksualnog kontakta, posebno kada jedan od partnera ima herpes. Redoviti medicinski pregledi, dijalog s partnerima i educiranje o virusu također su važni aspekti prevencije.

Liječenje infekcije izazvane Herpes simplexom

Liječenje je obično usmjereno na umirivanje simptoma, pa se najčešće koriste antivirusne kreme, tablete ili analgetici. Kao i inače, bolje je prevenirati infekciju herpesom, nego je liječiti. Nije moguće u potpunosti kontrolisati prijenos virusa, s obzirom da ga mogu prenositi i ljudi koji nemaju vidljive simptome. Ipak, u većini slučajeva, simptomi su vidljivi i bitno je da tom prilikom zaštitite i sebe i druge. Suzdržavanje od kontakta sa dijelom tijela na kojem je infekcija vidljiva doprinosi zaštiti od prenosa virusa.

Takođe, moguće je da isti virus prenesete sebi na drugi dio tijela, tako da je poželjno nakon nanošenja krema na oboljelo mjesto oprati ruke sapunom.

Nakon što dođe do infekcije ili reinfekcije, odnosno, simptomi postanu vidljivi, postoji nekoliko opcija liječenja:

• Antivirusni lijekovi: Lijekovi poput aciklovira, valaciklovira i famciklovira mogu se koristiti za ublažavanje simptoma i smanjenje trajanja herpesa.
  Obično se mažu kreme lokalno na oboljelo mjesto, osim u rijetkim slučajevima kad je infekcija ozbiljnija, pa može biti propisana terapija lijekovima (tabletama).
  
  Ove kreme obično pomažu na način da isušuju lezije i spriječavaju daljnje širenje. Međutim, ne pomažu pretjerano u skraćivanju perioda bolovanja, s obzirom da se obično nanose u prosjeku 7 dana, dok simptomi obično i sami prođu unutar 8-10 dana.
• Simptomatsko liječenje: Upotreba lokalnih anestetika, hidratantnih krema i hladnih obloga može pomoći u smanjenju boli i nelagode. Međutim, ova nelagoda obično ne zahtijeva poseban tretman, jer su simptomi najčešće blagi i podnošljivi.

Herpes zoster

Herpes zoster je virusna infekcija koja se javlja kao rezultat reaktivacije virusa varicella-zoster. Ovaj virus je isti onaj koji uzrokuje vodene kozice (varicella). Nakon preboljenih vodenih kozica, virus ostaje neaktivan u živčanim stanicama kralježnične moždine i može se reaktivirati kasnije u životu, izazivajući herpes zoster.

Iako se može pojaviti bilo gdje na tijelu, najčešće se javlja kao jedna pruga mjehurića koja se razvija oko lijeve ili desne strane torza.

Simptomi Herpes zoster-a

• Bol: U početnoj fazi može se pojaviti osjećaj pečenja, svrbeža ili trnci na određenom području kože. Prvi znak često je bol u području gdje će se pojaviti osip. Bol može biti intenzivna, peckajuća, pulsirajuća ili oštra. Nakon toga, razvija se karakterističan osip s mjehurićima.
• Osip: Mjehurići se pojavljuju na koži i mogu biti praćeni crvenilom i svrbežom. Najčešće se pojavljuju na jednoj strani tijela i slijede put živca. Osim toga, Herpes zoster može zahvatiti područje lica i vrata, ruku, nogu, prstiju, stopala i slično.

Uzroci infekcije Herpes zosterom

Kao što je prethodno spomenuto, ponovna aktivacija virusa je uzrok ovog osipa. Nakon što prebolimo vodene kozice, virus može ostati neaktivan u živčanim stanicama tijela i ponovno se aktivirati kasnije u životu.

Rizik se povećava s godinama, posebno kod osoba starijih od 50 godina. Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, bilo zbog bolesti, terapije ili drugih uvjeta, imaju veći rizik od reaktivacije virusa. Osim toga, stres i ozljede živčanog sistema mogu doprinijeti reaktivaciji virusa.

Liječenje infekcije izazvane Herpes zosterom

• Antivirusni lijekovi: Rana primjena antivirusnih lijekova poput aciklovira, valaciklovira ili famciklovira može pomoći u smanjenju trajanja osipa i ublažavanju simptoma.
• Lijekovi protiv bolova: Lijekovi protiv bolova, uključujući analgetike i antikonvulzive, mogu se propisati za ublažavanje boli.
• Prevencija postherpetične neuralgije: Rano liječenje herpesa zoster može smanjiti rizik od razvoja postherpetične neuralgije, što je kronična bol koja može trajati mjesecima ili čak godinama nakon izbijanja osipa.
• Liječenje herpes zostera na leđima ista je kao i za ostale dijelove tijela i fokusira se na ublažavanje simptoma, smanjenje trajanja infekcije i sprječavanje komplikacija. Liječnik obično propisuje antivirusne lijekove poput aciklovira, valaciklovira ili famciklovira kako bi suzbio aktivnost virusa. Osim toga, analgetici i protuupalni lijekovi mogu se preporučiti za ublažavanje boli i upale.

Tijekom infekcije važno je održavati područje čistim i suhim te izbjegavati grebanje mjehurića kako biste spriječili infekcije i smanjili rizik od ožiljaka. Topli ili hladni oblozi mogu pružiti olakšanje od bolova i svrbeža. U nekim slučajevima, liječnik može preporučiti kortikosteroidne kreme kako bi umanjile upalu. Ako postoji rizik od komplikacija ili ako simptomi ne prolaze, važno je potražiti medicinsku pomoć za daljnju procjenu i upravljanje liječenjem.