Herpes je virusna infekcija koja može izazvati različite vrste osipa i lezija na koži i sluznicama. Dvije najčešće vrste herpesa su Herpes simplex virus (HSV) i Herpes zoster virus. Herpes simplex virus se javlja u dva oblika: HSV-1, kojeg češće povezujemo sa neugodnom pojavom na usnama i HSV-2, kojeg češće povezujemo sa genitalnim herpesom.
Herpes na usni, najčešće Herpes Simplex Virus tip 1 (HSV-1) je virus koji pripada porodici Herpesviridae. Ovaj virus uzrokuje infekcije, obično na području usne šupljine, usana i lica, ali može takođe uzrokovati infekcije u genitalnom području.
HSV-1 se najčešće prenosi direktnim kontaktom sa zaraženom osobom. Može se prenijeti poljupcem, dijeljenjem pribora za jelo ili ručnika, te kontaktom s oštećenom kožom ili sluzokožom.
Nakon izlaganja virusu, osoba može razviti primarnu infekciju koja može uzrokovati simptome poput bolnih mjehurića, temperature, svrbeža i nelagode. Simptomi prve infekcije su nešto teži nego kod recidiva (slučajeva kad se virus manifestuje ponovo, odnosno, kad vidimo njegovo izbijanje na kožu).
Nakon primarne infekcije, virus ostaje neaktiviran u živčanim stanicama tijela. On putuje prema živčanim završecima i ulazi u živčane stanice. Često ciljane stanice su senzorski neuroni koji inerviraju područje gdje je došlo do infekcije, primjerice, područje oko usana ili genitalnog područja. HSV-1 može povremeno reaktivirati, često zbog stresa, umora, smanjenog imunološkog sustava ili izlaganja suncu.
Unutar živčane stanice, virus ulazi u latentno stanje, što znači da prestaje uzrokovati aktivnu infekciju. Virus "spava" u živčanim stanicama i ne proizvodi nove viruse. Ovaj latentni virus može ostati u živčanim stanicama dugi niz godina bez uzrokovane infekcije ili simptoma.
Pod određenim uvjetima, poput stresa, umora ili drugih faktora koji mogu oslabiti imunološki sustav, virus može postati reaktiviran iz latentnog stanja. Kada se virus reaktivira, kreće se natrag prema mjestu primarne infekcije, uzrokujući ponovnu pojavu simptoma.
Herpes na usni: Uobičajeni simptom je stvaranje bolnih mjehurića na usnama ili oko usta. Poželjno je djelovati što prije, čim osjetite prve simptome, kao što su crvenilo na usnu ili peckanje. Ubrzo nakon toga, unutar nekoliko sati, javljaju se i plikovi, ili vodene kuglice. Tečnost koja se nalazi u njima je zarazna i važno je da ne dospije na druga mjesta na našem tijelu (npr oko ili nos), kao ni na pribor koji koriste druge osobe, kao ni direktan dodir s drugim osobama. Zato se ljubljenje ne preporučuje sve dok se herpes ne povuče u potpunosti.
Genitalni herpes: Sličan je herpesu na usni, ali se javlja na drugom mjestu. Karakteristični simptomi genitalnog herpesa uključuju pojavu malih mjehurića ili čireva na genitalnom području, analnom području, bedrima ili stražnjici. Može se javiti bol, svrbež i peckanje.
Zaraženo područje često je crveno, otečeno i bolno na dodir. Lezije mogu biti prisutne unutar vagine, na maternici, na cerviksu (vratu maternice) kod žena ili na unutarnjem dijelu penisa kod muškaraca.
Neke osobe s genitalnim herpesom mogu imati vrlo blage ili čak nikakve simptome, ali i dalje mogu prenositi virus drugima. Kod nekih ljudi, simptomi se mogu pojaviti samo tijekom prvog izbijanja, dok se kod drugih mogu javljati tijekom periodičnih reaktivacija virusa. Stoga je važno izbjegavati seksualni kontakt dok se simptomi u potpunosti ne povuku, kako bi se smanjio rizik od prijenosa virusa.
Herpes se obično prenosi direktnim kontaktom s lezijama ili sluznicom zaražene osobe. Evo nekoliko načina na koje se HSV-1 može prenijeti:
Važno je napomenuti da HSV-1 može uzrokovati i genitalni herpes ako dođe u kontakt s genitalnim područjem. Osim toga, herpes simplex virus tipa 2 (HSV-2) obično se povezuje s genitalnim herpesom, ali može također uzrokovati oralne infekcije.
HSV-2: Herpes simplex virus tip 2 (HSV-2) je virus koji obično uzrokuje genitalni herpes, ali može također pridonijeti oralnim infekcijama, a najčešće se prenosi kroz:
Seksualni kontakt:
Dijeljenje seksualnih pomagala:
Trudnoća i porođaj:
Dodirivanje lezija:
Asimptomatsko izlučivanje:
Zaštita od HSV-2 uključuje korištenje kondoma tijekom seksualnog kontakta, posebno kada jedan od partnera ima herpes. Redoviti medicinski pregledi, dijalog s partnerima i educiranje o virusu također su važni aspekti prevencije.
Liječenje je obično usmjereno na umirivanje simptoma, pa se najčešće koriste antivirusne kreme, tablete ili analgetici. Kao i inače, bolje je prevenirati infekciju herpesom, nego je liječiti. Nije moguće u potpunosti kontrolisati prijenos virusa, s obzirom da ga mogu prenositi i ljudi koji nemaju vidljive simptome. Ipak, u većini slučajeva, simptomi su vidljivi i bitno je da tom prilikom zaštitite i sebe i druge. Suzdržavanje od kontakta sa dijelom tijela na kojem je infekcija vidljiva doprinosi zaštiti od prenosa virusa.
Takođe, moguće je da isti virus prenesete sebi na drugi dio tijela, tako da je poželjno nakon nanošenja krema na oboljelo mjesto oprati ruke sapunom.
Nakon što dođe do infekcije ili reinfekcije, odnosno, simptomi postanu vidljivi, postoji nekoliko opcija liječenja:
Herpes zoster je virusna infekcija koja se javlja kao rezultat reaktivacije virusa varicella-zoster. Ovaj virus je isti onaj koji uzrokuje vodene kozice (varicella). Nakon preboljenih vodenih kozica, virus ostaje neaktivan u živčanim stanicama kralježnične moždine i može se reaktivirati kasnije u životu, izazivajući herpes zoster.
Iako se može pojaviti bilo gdje na tijelu, najčešće se javlja kao jedna pruga mjehurića koja se razvija oko lijeve ili desne strane torza.
Kao što je prethodno spomenuto, ponovna aktivacija virusa je uzrok ovog osipa. Nakon što prebolimo vodene kozice, virus može ostati neaktivan u živčanim stanicama tijela i ponovno se aktivirati kasnije u životu.
Rizik se povećava s godinama, posebno kod osoba starijih od 50 godina. Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, bilo zbog bolesti, terapije ili drugih uvjeta, imaju veći rizik od reaktivacije virusa. Osim toga, stres i ozljede živčanog sistema mogu doprinijeti reaktivaciji virusa.
Tijekom infekcije važno je održavati područje čistim i suhim te izbjegavati grebanje mjehurića kako biste spriječili infekcije i smanjili rizik od ožiljaka. Topli ili hladni oblozi mogu pružiti olakšanje od bolova i svrbeža. U nekim slučajevima, liječnik može preporučiti kortikosteroidne kreme kako bi umanjile upalu. Ako postoji rizik od komplikacija ili ako simptomi ne prolaze, važno je potražiti medicinsku pomoć za daljnju procjenu i upravljanje liječenjem.
Bolesti kože
Bolesti