Genitalni herpes (HSV-2): simptomi, uzroci i liječenje

Genitalni herpes uzrokuje herpes simplex virus tip 2 (HSV-2), koji čini većinu slučajeva genitalnih infekcija, često se javlja u obliku bolnih čireva ili plikova na genitalijama i okolnom području. Također postoji drugi tip herpes simplex virusa, HSV-1, koji obično uzrokuje groznicu na usnama, ali sve više postaje uzročnik genitalnih infekcija, vjerojatno zbog promijenjenih navika u spolnom ponašanju i porasta oralno-genitalne ekspozicije. Intenzitet simptoma i težina infekcije ovise o prisustvu i visini titra protutijela protiv HSV-1 u vrijeme infekcije s virusom genitalnog herpesa. Oko 90% odraslih ima protutijela protiv HSV-1.

Procjenjuje se da je više od polovine svjetske populacije u dobi od 14 do 49 godina zaraženo herpes simplex virusom, po procjenama SZO.

Genitalni herpes se prenosi spolnim odnosom, budući da je virus osjetljiv na sušenje i izvan tijela preživi relativno kratko vrijeme. Međutim, postoje teorijske mogućnosti zaraze i neizravnim putem, kao što je korištenje zajedničkih javnih toaleta, ručnika, ležaja u solariju, seksualnih pomagala i pribora, kupaćih kostima, donjeg rublja i u nehigijenski održavanim sportskim objektima, masažnim i kozmetičkim salonima, te salonima za tetoviranje i piercing.

Važno je napomenuti da herpes simplex virus je prisutan u populaciji tisućama godina i često se ne manifestira simptomima. Oba tipa virusa ostaju u organizmu domaćina doživotno. Genitalni herpes se može pojaviti kod oba spola, ali žene često češće obolijevaju od genitalnog herpesa nego muškarci.

Kako se prenosi genitalni herpes

Genitalni herpes se prenosi putem direktnog kontakta s inficiranim genitalnim područjem ili oralnim herpesom. Evo najčešćih načina prijenosa:

1. Seksualni kontakt: Najčešći način prijenosa genitalnog herpesa je putem seksualnog kontakta s osobom koja je inficirana virusom. To uključuje vaginalni, analni i oralni seks. Prijenos može se dogoditi čak i ako zaražena osoba nema vidljive simptome ili čireve, budući da virus može biti prisutan na koži ili sluznici.
2. Prijenos s partnera na partnera: Ako ste u seksualnoj vezi s osobom koja ima genitalni herpes, postoji rizik da ćete se zaraziti tijekom seksualnog kontakta. Upotreba kondoma ili dentalne brane može smanjiti rizik prijenosa, ali nije potpuno sigurna zaštita, jer virus može biti prisutan na područjima koja nisu pokrivena kondomom ili dentalnom branom.
3. Autoinokulacija: Osoba koja već ima herpes simplex virus na jednom dijelu tijela (npr. usnice) može prenijeti virus na genitalno područje ako dodiruje inficirano područje i zatim genitalije bez pravilnog pranja ruku. Ovo se naziva autoinokulacijom.
4. Majka na dijete: Genitalni herpes može se prenijeti s majke na dijete tijekom poroda, posebno ako majka ima aktivnu infekciju ili blizu vremena poroda razvije simptome. U takvim slučajevima, liječnici često preporučuju carski rez kako bi se smanjio rizik prijenosa virusa na dijete.
5. Neizravan prijenos: Iako je rizik relativno nizak, herpes simplex virus može preživjeti izvan tijela, primjerice na vlažnim i toplim površinama. Teorijski, infekcija se može prenijeti ako dođete u kontakt s predmetima koji su bili u doticaju s inficiranim područjem, kao što su ručnici, igračke za odrasle, kupaći kostimi ili donje rublje.

Najvažniji način zaštite od prijenosa genitalnog herpesa je siguran seksualni odnos, uključujući upotrebu kondoma i dentalnih brana tijekom seksualnih aktivnosti, te održavanje higijene i pažljivo rukovanje tijekom kontakta s inficiranim područjima.

Simptomi genitalnog herpesa

Simptomi genitalnog herpesa mogu varirati u intenzitetu i trajanju, a neke osobe mogu biti nosioci virusa i prenositi ga drugima čak i bez ikakvih vidljivih simptoma. Evo detaljnog opisa tipičnih simptoma genitalnog herpesa:

1. Bol i svrab: Osobe zaražene genitalnim herpesom često osjećaju svrab, peckanje ili bol u genitalnom području. Ovi simptomi mogu biti blagi ili intenzivni.
2. Pojavljivanje čireva ili plikova: Nakon prvih simptoma, može doći do stvaranja malih crvenih plikova ili čireva na genitalijama, anusu ili oko usta (ako je infekcija uzrokovana HSV-1). Ovi čirevi često su bolni i ispunjeni tečnošću.
3. Oteklina i crvenilo: Inficirano područje može postati otečeno i crveno.
4. Bol tijekom mokrenja: Herpes čirevi u blizini mokraćne cijevi mogu uzrokovati bol ili peckanje tijekom mokrenja.
5. Povećane limfne žlijezde: U nekim slučajevima, limfne žlijezde u preponama mogu se povećati i postati osjetljive na dodir.
6. Opći simptomi: Uz lokalne simptome, neki ljudi s genitalnim herpesom mogu doživjeti opće simptome kao što su vrućica, umor, bolovi u mišićima i glavobolja.
7. Ponavljajući napadaji: Nakon prvog napada genitalnog herpesa, virus ostaje u tijelu i može se ponovno aktivirati. Ponavljajući napadi obično su blaži od prvog i imaju slične simptome, uključujući pojavu čireva.

Važno je napomenuti da simptomi i njihova ozbiljnost mogu varirati od osobe do osobe. Neki ljudi mogu imati samo blage simptome ili čak biti asimptomatski nosioci virusa, dok drugi mogu patiti od težih simptoma. Također, stres, oslabljeni imunološki sustav i drugi faktori mogu utjecati na učestalost i ozbiljnost napada genitalnog herpesa.

Tretman genitalnog herpesa

Genitalni herpes je infekcija koja trenutno nema potpunog izlječenja, budući da herpes simplex virus ostaje prisutan u tijelu doživotno. Međutim, postoje tretmani i strategije koje se primjenjuju kako bi se ublažili simptomi i smanjila učestalost i ozbiljnost napada. Evo nekoliko načina liječenja genitalnog herpesa:

1. Antivirusni lijekovi: Antivirusni lijekovi su osnovni tretman genitalnog herpesa. Oni pomažu u kontroli simptoma, skraćivanju trajanja napada i smanjenju učestalosti ponovnih napada. Neki od često propisivanih antiviralnih lijekova uključuju aciklovir, valaciklovir i famciklovir. Ovi lijekovi obično se uzimaju tijekom simptoma ili kao prevencija tijekom perioda s većim rizikom.
2. Lokalna terapija: Kreme ili masti koje sadrže antiviralne komponente mogu se primjenjivati izravno na zahvaćena područja kako bi se ublažili simptomi i ubrzao proces zacjeljivanja.
3. Bolničko liječenje: U težim slučajevima genitalnog herpesa ili kod komplikacija, može biti potrebna hospitalizacija i intravenozna primjena antiviralnih lijekova.
4. Samopomoć: Osobe s genitalnim herpesom mogu primijeniti samopomoćne strategije za smanjenje simptoma i sprječavanje ponovnih napada, uključujući redovitu higijenu zahvaćenih područja, izbjegavanje prekomjernog stresa, održavanje jakog imunološkog sustava i izbjegavanje seksualnih aktivnosti tijekom napada i uzimanje lijekova kako je propisano.
5. Prevencija: Kako bi se smanjio rizik od prijenosa virusa na druge osobe, važno je koristiti zaštitu tijekom seksualnih aktivnosti, kao što su kondomi ili dentalne brane. Također, osobe s aktivnom infekcijom trebaju izbjegavati seksualne kontakte dok simptomi traju.
6. Edukacija i podrška: Osobe koje imaju genitalni herpes mogu se konzultirati s liječnikom i dobiti edukaciju o upravljanju infekcijom. Grupa podrške i razgovor s partnerom o infekciji također mogu biti korisni.

Tretmani trebaju biti propisani i nadgledani od strane kvalificiranog zdravstvenog stručnjaka, jer odgovarajuća terapija može ovisiti o individualnim okolnostima i ozbiljnosti simptoma. Genitalni herpes je infekcija koja zahtijeva pažnju, brigu i odgovorno seksualno ponašanje kako bi se smanjio rizik prijenosa virusa drugima.

Prevencija genitalnog herpesa

Prevencija genitalnog herpesa temelji se na smanjenju rizika od infekcije i širenja virusa. Evo nekoliko ključnih preventivnih mjera:

1. Upotreba kondoma: Korištenje kondoma tijekom svih seksualnih aktivnosti, uključujući vaginalni, analni i oralni seks, može značajno smanjiti rizik od prijenosa genitalnog herpesa. Kondomi pružaju fizičku barijeru koja smanjuje kontakt s inficiranim područjima.
2. Odgovorno seksualno ponašanje: Smanjite rizik tako da birate seksualne partnere s pažnjom. Razgovarajte o vašoj seksualnoj povijesti i stanju s partnerom. Izbjegavajte seksualne kontakte s osobama koje imaju aktivnu infekciju.
3. Testiranje: Ako sumnjate na infekciju ili imate novog seksualnog partnera, razmotrite testiranje na genitalni herpes. To vam može pomoći u identificiranju vašeg statusa i donošenju informiranih odluka o seksualnom ponašanju.
4. Izbjegavanje seksualnih kontakata tijekom napada: Ako znate da imate aktivni napad genitalnog herpesa, izbjegavajte seksualne kontakte kako biste smanjili rizik prijenosa virusa na partnera.
5. Zdrav imunološki sustav: Održavanje jakog imunološkog sustava može pomoći u kontroli infekcije. Pravilna prehrana, redovita tjelesna aktivnost i izbjegavanje stresa mogu pomoći u jačanju imunološkog sustava.
6. Izbor terapije: Ako imate česte napade genitalnog herpesa, razgovarajte s liječnikom o preventivnoj terapiji koja može smanjiti učestalost ponovnih napada.
7. Informirana edukacija: Edukacija o genitalnom herpesu, njegovim simptomima, prijenosu i prevenciji može vam pomoći da bolje razumijete infekciju i poduzmete odgovarajuće korake za zaštitu sebe i drugih.
8. Higijena: Redovito održavajte higijenu genitalnog područja. Izbjegavajte dodirivanje inficiranih područja i temeljito operite ruke nakon dodira s tim područjima.

Međutim, nijedna preventivna mjera nije 100% učinkovita, ali kombiniranje više preventivnih strategija može značajno smanjiti rizik od infekcije genitalnim herpesom. Prepoznavanje simptoma, redoviti pregledi kod liječnika i odgovorno seksualno ponašanje ključni su dijelovi očuvanja zdravlja i sprečavanja širenja virusa.