Peptički ulkus: simptomi, uzroci i liječenje

Peptički ulkus je stanje koje karakteriše prisutnost rane ili erozije u sluznici želuca ili gornjeg dijela tankog crijeva. Ova rana može uzrokovati različite simptome i zahtijeva odgovarajuće liječenje.

Peptički ulkus obuhvata sve vrste čireva koji se javljaju u gastrointestinalnom traktu, uključujući čir na želucu (želudačni ulkus) i čir na dvanaestopalačnom crijevu (duodenalni ulkus).

Čir na želucu, ili želudačni ulkus, je erozija sluznice želuca koja može uzrokovati bol i nelagodnost u trbuhu. Često je posljedica infekcije bakterijom Helicobacter pylori ili dugotrajne upotrebe nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAIL).

Čir na dvanaestopalačnom crijevu (duodenalni ulkus) je još jedan tip peptičkog ulkusa koji se nalazi u prvom dijelu tankog crijeva, poznatom kao dvanaestopalačno crijevo. Duodenalni ulkus takođe može uzrokovati simptome poput bolova u trbuhu i probavnih problema.

U ovom članku, istražit ćemo simptome, uzroke i mogućnosti liječenja peptičkog ulkusa.

Simptomi peptičkog ulkusa

• Bol u gornjem dijelu stomaka: Najčešći simptom peptičkog ulkusa je bol koja se obično javlja u gornjem dijelu stomaka. Ova bol može biti oštra, peckava ili osjećati se kao težina. Često se pojačava na prazan želudac ili neko vrijeme nakon obroka. Osobe s ovim ulkusom mogu osjećati olakšanje nakon uzimanja hrane ili lijekova koji neutraliziraju želučanu kiselinu.
• Gorušica ili žgaravica: Peptički ulkus može uzrokovati gorušicu ili žgaravicu, što se manifestuje osjećajem žarenja ili kiseline u prsnoj kosti. Ovaj simptom obično se javlja nakon obroka i može biti vrlo neugodan. Gorušica je posljedica povratka želučanih kiselina u jednjak.
• Mučnina i povraćanje: Osobe s peptičkim ulkusom mogu osjećati mučninu, a ponekad i povraćati. Ovaj simptom može biti povezan s iritacijom želučane sluznice ili uzimanjem lijekova za smanjenje boli.
• Gubitak apetita i gubitak tjelesne težine: Rana ili čir u probavnom traktu može uticati na apetit i dovodi do gubitka tjelesne težine. Bol i nelagodnost povezani s peptičkim ulkusom mogu uzrokovati smanjen unos hrane. Prolongirani gubitak tjelesne težine može biti zabrinjavajući i zahtijeva medicinsku pažnju.

Uzroci peptičkog ulkusa

• Infekcija Helicobacter pylori: Bakterija H. pylori je jedan od glavnih uzročnika peptičkog ulkusa. Ova bakterija može oštetiti sluznicu želuca ili crijeva i izazvati formiranje ulkusa. Bakterija Helicobacter pylori (H. pylori) obično se prenosi putem bliskog kontakta s osobom koja je zaražena ili konzumacijom kontaminirane hrane i vode.
• Upotreba nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID): Redovna i dugotrajna upotreba NSAID lijekova poput ibuprofena ili aspirina može iritirati sluznicu probavnog trakta i povećati rizik od peptičkog ulkusa. Oni inhibiraju enzim koji štiti želučanu sluznicu od kiseline. To može dovesti do smanjenja zaštite sluznice i povećane osjetljivosti na kiselinu, što povećava rizik od želudačnih ulkusa ili čireva.
• Povećana kiselost želučanog soka: Povećana proizvodnja kiseline u želucu može uzrokovati iritaciju sluznice i razvoj ulkusa. Uzrokuje je stres, prekomjerna konzumacija alkohola ili pušenja, nezdrava hrana i drugo. Povećana kiselina može uzrokovati simptome poput žgaravice i bolova u stomaku.
• Genetska predispozicija: Neke osobe imaju veću genetsku sklonost razvoju peptičkih ulkusa, pa ako imaju porodičnu anamnezu ovog stanja, mogu biti skloniji ovoj bolesti.

Liječenje peptičkog ulkusa

Da bi se utvrdio peptički ulkus, liječnik može koristiti različite dijagnostičke postupke i preglede kako bi postavio preciznu dijagnozu.

Gastroskopija je često najpreciznija metoda i metoda izbora. Tokom gastroskopije, ljekar može uzeti uzorke tkiva (biopsiju) radi daljnjeg testiranja na prisutnost bakterije Helicobacter pylori ili malignih promjena. \

Rentgentski snimak gastrointestinalnog trakta uključuje konzumiranje kontrastnog sredstva (barijevog kontrasta) koje omogućuje jasno snimanje želuca i crijeva na rendgenskim slikama i pomaže pri identifikaciji problema u gastrointestinalnom traktu.

Testiranje na prisutnost bakterije Helicobacter pylori se provodi uzimanjem uzorka krvi, daha ili tkiva iz želuca prilikom gastroskopije kako bi se otkrila prisutnost bakterije Helicobacter pylori.

Analize krvi i stolice mogu se koristiti za otkrivanje znakova krvarenja iz probavnog trakta ili drugih abnormalnosti koje ukazuju na peptički ulkus.

Za liječenje peptičkog ulkusa, najčešće se koriste:

1. Lijekovi:

• Inhibitori protonske pumpe (IPP): Smanjuju proizvodnju kiseline u želucu i pomažu u zacjeljivanju ulkusa.
• Antacidi: Koriste se za neutraliziranje kiseline i pružanje privremenog olakšanja simptoma.
• Antibiotici: Ako je prisutna infekcija H. pylori, doktor može propisati kombinaciju antibiotika kako bi se eliminisala bakterija.

2. Izmjene u načinu života:

• Izbjegavanje NSAID lijekova ili njihovo korištenje pod nadzorom liječnika.
• Prestanak pušenja.
• Izbjegavanje alkohola i začinjene hrane koja može iritirati sluznicu probavnog trakta.
• Pravilna prehrana bogata vlaknima i niskim udjelom masnoća.

3. Hirurška intervencija: U nekim slučajevima, ako se ulkus ne liječi konzervativnim metodama ili postoje komplikacije, može biti potrebna hirurška intervencija.

Važno je konsultovati se s gastroenterologom ili specijalistom za probavne bolesti kako biste dobili dijagnozu i odgovarajući tretman prilagođen vašem individualnom stanju.